O svijetu manekena i fotomodela doista se mnogo govori, no je li sve istina što čujete ili čitate? Ili tu možda postoji dosta predrasuda? Budući da sam nekoć radila na organizaciji modnih revija donekle mi je poznat taj svijet i okruženje. Ne biste vjerovali kakva sva pitanja možete čuti od, budimo iskreni, djevojčica ili vrlo mladih djevojaka u tijeku samih priprema: „Vidi li mi se prištić na stražnjici, vidi li mi se celulit kroz hlače, zašto moram odjenuti baš ovaj badić koji mi stisne grudi?“ (naravno spomenuta i nije imala izražene grudi) i slično, i doista je često trebalo puno strpljenja da ih se sve umiri i pripremi za izlazak na pistu.
No, upoznala sam i vrlo pametne mlade žene koje su se bavile manekenstvom iz hobija, studirale, kasnije otvorile svoje agencije i danas su uspješne poslovne žene koje organiziraju sjajna događanja, tako da pravila i nema. Stalno slušamo o manekenkama i nogometašima kao još jednom klišeu. Ne znam što je tu čudno, često su u vezi ljudi s estrade ili osobe iz javnog života pa tako i manekenke i sportaši, pa kreću se na istim mjestima, poznaju iste ljude i, što je još važnije, imaju slične životne stilove i interese: vole putovati, lijepu odjeću, skupocjene automobile, a barem što se nogometaša i naravno uspješnih manekenki tiče, mogu si to i priuštiti.
Ovih mi je dana zapeo za oko još jedan od reality show-ova gdje uče mlade nepoznate djevojke kako postati manekenkama. E, to me već malo zabrinulo. Ne zbog koncepta same emisije, jer u njoj je prikazana sva okrutnost tog hladnog, modnog svijeta. Možda i nije loše da mlade djevojke koje sanjaju o svjetskoj slavi i modnim svjetlima poznatih vide kako taj posao i nije baš toliko blještav kako im se čini na malim ekranima. Potrebno je tu uložiti mnogo truda i napora, snalaziti se u svakakvim situacijama (ne znam za koju lovu bih stavila poluživu hobotnicu na glavu), trpjeti kojekakve komentare – koji put i pretjerane, postati otporan na upucavanja starijih poduzetnika kojima sline cure kad vide mlade zgodne djevojke i još mnogo toga.
Kad smo već kod komentara, ponekad uloga od nekih članova žirija zahtijeva okrutnost koja i nije baš uvjerljiva, ali mislim da edukativno djeluju na kandidatkinje. No nije u redu kad jedan od članova žirija ispoljava emocije nalik gađenju jer sad tu mora gubiti vrijeme. Vjerujem da je vrlo zahtjevno raditi s kandidatkinjama koje prije showa nisu znale ništa o tom svijetu, no je li baš potrebno vrijeđati ih u kameru?
Za emisiju su angažirali stručnjake, a po meni stručnjaci trebaju biti kompletne ličnosti, dakle ne samo poznavati svoju struku već i biti „ljudi“, poštovati kolege i ostale, a toga ovdje nema. Što mislite kako se osjećaju te mlade djevojke koje gleda cijela
Hrvatska i što je još gore, roditelji i prijatelji, a netko iz žirija ih
vrijeđa? Često napadajući druge zapravo iskazujemo svoje vlastite frustracije i moramo se pod svaku cijenu prikazati „facama“, a po meni to je krivi put za samodokazivanje.
Što vi mislite o uvredama i je li to baš pravi način za motiviranje kandidatkinja?
Ema Jurić
Foto: Ulet Ifansasti/Getty Images