Često ih čujete, a često se i pitate što li samo znače neobične hrvatske kovanice – amerikanizirani izrazi za neke pojave, proizvode i slično. Osobno mi je ta amerikanizacija doista pretjerivanje jer se naše kulture prije svega jako razlikuju. Amerikanci su često skloni pretjeranim emotivnim izljevima (neki kažu proljevima), no interesantno ih je promatrati kao fenomen. Jednom sam sasvim slučajno uletjela u dvoranu u kojoj su sastanak imali predstavnici i distributeri jednog branda koji propagira mršavljenje. Imaju neke „šejkove“, razne „geđete“ i žele od vas napraviti „vinera“. Ono, pogledate shake i već imate pola kile manje, a nakon nekoliko dana već idete u shopping jer vam je sva odjeća prevelika.
Osobno sam prilično skeptična prema svim brzim, instant rješenjima u životu bez obzira o čemu se radilo. No, vratimo se mi temi. Na tom sam susretu bila blizu infarkta jer je prvo što sam vidjela bio lik koji je skakao po stolu (da, stolu, dobro vidite), pljeskao u zanosu (možda su mu dali neke droge ili slično) i urlao: „Mi smo pobjednici, mi smo smršavili...“ Oko njega su bili jednako zaneseni distributeri – Hrvati - koji su toptali nogicama i pljeskali, a face su im imale izraz kojega sam znala viđati u nekim filmovima (uvijek se radilo o podvojenim ličnostima ili serijskim ubojicama). To vam se inače zove motivacijski susret gdje neki voditelji, koji su mrežnim marketingom već zgrnuli hrpu love, pričaju o svojim iskustvima, bodre ostalu ekipu, a sve završava silnim zagrljajima i lupkanjima po leđima. Da, da, znam, sigurno ste upravo poželjeli to vidjeti i sudjelovati, zar ne? Ono što želim reći je da je taj „cirkus“ preslikan od principala – američke tvrtke i vjerojatno super prolazi u Americi, no naši ljudi nisu toliko emocionalno otvoreni i nekako nemaju potrebu silno se grliti s nepoznatim ljudima. No, ta amerikanizacija jednostavno se totalno infiltrirala u naše živote. Evo samo nekoliko primjera: na facebook stavljate što? Postove i onda ih „lajkate“. U mailovima imate? Inbox. Zatim, neki od vas vole „paraglajdati“, neki ljudi su nam „full cool“... Ma, bezbroj je primjera. Još se nitko nije sjetio napraviti natjecanje u kojem bi čitatelji navodili slične primjere pa da vidimo u kojem je postotku naš materinji jezik „obuzet“ stranim izrazima. Uskoro očekujem i prvi komparativni hrvatsko-kvazihrvatski rječnik.
U zadnjih nekoliko godina jako su popularni „life coachevi“. Pomažu vam savjetima kako poslovati ili živjeti, a završili su „train the trainer's“ seminare. Sve čiste, autohtone hrvatske riječi zar ne?
Ne mogu odoljeti i moram spomenuti i dvije totalne nebuloze: prženi krumpirići (što fali ovom izrazu) često se krivo izgovaraju „pomfri“. To je još gore jer, ako već koristimo francuske izraze, bilo bi zgodno to učiniti na način jednog Francuza: pommes frites – „pomfrit“. No, moj je apsolutni favorit palačinke s „vajn šatoom“. Ljudi dragi, to znači vinski dvorac?, a radi se o palačinkama s wine chadeauom. Prvu riječ vjerujem poznajete, a druga znači vruća voda/para.
No, neki su hrvatski puritanci skloni drugim ekstremima te umjesto stranih izraza smišljaju neke novohrvatske kao svojedobno zrakomlat, glede, u svezi (iz milja u svezidbi), dalekovidnica i slično koje, na svu sreću, nisu baš zaživjele. I sama ponekad zbunjeno piljim u neki softverski program i jednostavno ne razumijem hrvatske izraze. Zar to nije smiješno??
Vrlo je često jednostavnije koristiti riječi koje svakodnevno čujete. No, iako nam neki izrazi u hrvatskom nedostaju, npr. uvijek me zanimalo kako se zove muška roda, smatram da ipak trebamo nastojati sačuvati naš lijepi jezik, sve češće obojen stranim izrazima.
Što vi preferirate? Ići niz struju ili koristiti hrvatski jezik što više možete?
Vaša Ema Jurić