Evo nas opet kod slatkiša

Prošle su maškare, prošli karnevali, došla Pepelnica i čista srijeda, i počeo je 40-dnevni post, poznatiji kao korizma. A o korizmi svake godine iste priče. Počinju još za novodišnjeg debljanja. Jer znamo da su ti dani i više nego obilni, barem kad je u pitanju hrana i piće, ali nema straha za te dvije-tri kile kad znamo da slijedi korizma. Dakle, sve je dozvoljeno, jer slijedi korizma. I eto je. A s njom i odluke o odricanju... I evo nas opet kod slatkiša. Treba se odreći slatkog, jer novogodišnje odluke već blijede, ali zato kile ni makac. Dapače, još su se i učvrstile. Da vam je netko rekao da ćete tako čvrsto držati korak s njima slatko biste se nasmijali, ali što je tu je. Zato brže bolje – rat slatkišima. I ove godine. Pa nećete valjda za bogati uskršnji stol bucmasti? Hm! Pa tko je to vidio? Pa za koga ćete svu tu hrana spremati? A tek kolači? Ništa s blagdanskog stola nije slasnije od dobre i uspješne korizme koja mu prethodi. Dakle, već spominjane slatkiše smo ovim udarcem riješili.

I tako gacamo kroz otužnu korizmu svake godine, ali ja ne mogu riješiti višegodišnju zagonetku. Zašto baš slatkiši smetaju toliko toj korizmi? Zašto se ne bismo odrekli mobitela? Posla? No, dobro, ali budimo disciplinirani, pa nemojmo ga koristiti privatno. Nemoguće? O.k. A auto? Da se odreknemo auta? Pa nije to tako strašno. To je samo 40 dana. Nek se limeni malo odmori. Nemoguće! O.k. A cigarete? To mnogi rade, a mnogi koriste izliku; to mi je jedino što si priuštim. Dobro, ako je tako. A kruh? Teško, ali ne i neizvedivo. Alkohol? Pa, nije mi to neko odricanje kad i inače ne pijem. Izlasci? Da ne bi. Sex? To i inače ne prakticiram često, pa ako me pogodi u korizmi, to nije grijeh. Odjeća? Ne kupujem je ni inače. Dakle, ostali su slatkiši. I baš to slatko, mekano i prhko guštanje svake godine izostane u korizmi. I ona božanstevna čokolada koja se topi u ustima i koja u trenu izazove osjećaj zadovoljstva i sreće... To je glavni razlog - sreća! Mi se želimo odreći osjećaja sreće. Pa, da! Ne bismo smjeli biti sretni, ni na trenutak u vrijeme korizme. Osobito, ako je glavni razlog tome izdajnička čokolada!

Što je to po Bogu il' po korizmi s nama? Cijeloga života težimo biti sretni i svaki trenutak sreće čuvamo kao rijetku dragocjenost. A danas, u ova teška ekonomska vremena kad je sreća zadnja stanica na dugom putu, mi sebi oduzimamo privid koji će nas bar na kratko obasjati i prevariti. Zar je išta vrijednije od sretnog trenutka u običnom danu ili u njih 40? Zar je tamnosmeđa delicija, koja je nekad punjena ili s lješnjacima, mliječna ili s keksom, sladoledna ili vruća, uvozna ili domaća, ali uvijek tako ukusna, dražesna gospođica Čokolada tako opasna? Nisam sigurna, ali znam da je tako primamljiva da joj ja ne mogu odoljeti.

Draga moja Chocolat, ti i ja smo sklopile sporazum o suradnji i međusobnom suživotu na korist meni i svima oko mene.
I na kraju, samo jedna velika istina - chocolate = satisfaction guaranteed!

Andreja Horvatić
image consulting specialist
www.profashion.com.hr