Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije. U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja...
"Dajte čovjeku masku i pokazat će vam svoje pravo lice." – Oscar Wilde
Nedjeljno popodne vrijeme je za kavu s mojim najbližim prijateljicama, a jedna od temi koja se potegnula na našem ovotjednom babinjačkom sijelu bila je negativnost na internetu. Pričali smo malo o vijestima na internetu i komentarima ljudi na iste. I, u stvari uopće nema veze koja je bila tema tih vijesti i članaka - jedno je zajedničko, sve mi zaključile smo kako na internetu ima sve više negativnosti, ljutih i nezadovoljnih ljudi koji koriste anonimnost interneta kako bi "prosipali žuč" svuda oko sebe. Ta moja prijateljica uključila se u raspravu ispod nekog članka (posve je nebitna tema) gdje se našla u vrtlogu prepirke i prepucavanja. Nama pak je rekla nešto u stilu: "Ne razumijem zbog čega su ljudi na internetu toliko zlobni oko posve bezveznih stvari. Ili ikakvih stvari. Napali su me bez razloga jer sam rekla svoje mišljenje i bili prilično bezobrazni i prosti. Gdje je nestala ljudska pristojnost i ljubaznost?"
Svi mi (i ovdje bez problema mogu reći – apsolutno svi) susreli smo se s ružnim komentarima na internetu – bez obzira radi li se o Facebooku, Twitteru, nekom forumu ili komentarima ispod članaka. To je gotovo nemoguće izbjeći. Jedini način bi bio da se isključite iz svega, a to pak je u današnje vrijeme praktički neizvedivo. Problem je što u današnje vrijeme internet, nažalost, djeluje kao "digitalni, virtualni alkohol – daje nam slobodu da ljudima (poznatima i nepoznatima) izgovorimo sve što mislimo, nešto što im vrlo vjerojatno ne bismo rekli u lice. Anonimnost budi ono najgore u nekima od nas.
Kao da danas postoji potreba da neki od nas budu grubijani i kreteni koji maltretiraju druge pod krinkom davanja svojeg mišljenja, mišljenja koje možda te neke druge "virtualne" ljude i ne pogađa jer se raspravljaju s osobom koju (vjerojatno) ne poznaju niti ne moraju gledati. Internet je mjesto gdje možete tvrditi da ste u pravu na prilično nasilan način koji ne bi imao "prođu" u stvarnom životu. A zašto i ne? Nije kao da će netko snositi posljedice zbog toga. Mi na internetu imamo nekakvu reputaciju koja je povezana samo s našim anonimnim likom koji, kada god poželite, možete obrisati i nestati.
Puno veze, vjerojatno, ima i ovo konstantno vrijeme krize iz koje nikako ne možemo izaći (a kako se čini ne da se ne približavamo svjetlu na kraju tunela, nego se samo sve više udaljavamo od njega). U moru frustracija zbog sve nižih plaća (ako ste sretni uopće ju dobivati), sve viših cijena osnovnih namirnica i životnih troškova, zbog sve manje prilika za kvalitetnim godišnjima i sve više poslovnih i osobnih obaveza – sve to dovodi do toga da imamo potrebu negdje se ispucati...
Činjenica je i da ovdje na Žena.hr portalu, gdje nema politike niti često nema nekih izrazito kontroverznih tema (iako i ovdje i posve bezazlene teme mogu izazvati rasprave) zna biti dosta negativnosti... Postoje i ovdje osobe koje u velikoj većini slučajeva nemaju ništa lijepo za reći već samo prosipaju negativnost, pljuje se po člancima i po mišljenjima drugih, po komentarima i savjetima u Savjetovalištu.
Nemam ja nikakvog problema s različitim mišljenjem i ne treba se niti sve hvaliti (konstruktivna kritika je itekako korisna), no konstantno prosipanje negativnosti je neproduktivno i truje tu osobu iznutra.
Zanima me, kod tih osoba koje su stalno negativne na internetu, kako se one zaista osjećaju zbog toga? Što osjećaju nakon što popljuju tuđe mišljenje, tuđi komentar, tuđi odabir, tuđi rad, tuđi način života i razmišljanja... Ja znam da mi baš i ne bi bilo lako živjeti tako, osobito zato jer se mišljenje može iznijeti na više načina, pa tako i na lijep i civiliziran način.
Zapravo je nevjerojatno da na internetu, gdje možete biti tko ili što god poželite, toliko ljudi biraju biti agresivci, negativci i nasilnici... I bez obzira na to što ste imali loš dan ili loš tjedan. Možete biti tko god, možete misliti što god poželite, no zašto morate biti bijesni, grubi, sa stalnom potrebom da prokomentirate kako nešto ne valja, kako je nešto glupo, kako je ta osoba ili štogod već o čemu se raspravlja - glupo, ružno, nesposobno... Kako se takvim ponašanjem ičemu doprinosi?
I da razjasnimo još nešto, ja ne govorim to da bi sad svi po portalima, forumima i Facebooku morali pisati i komentirati samo komplimentima (pravim ili lažnim) i potpuno izbaciti bilo kakvu kritiku ili razilaženje u mišljenjima. Konstruktivna kritika je, ako se mene pita, jedan od najboljih načina da napredujemo kao ljudi, a razilaženje u mišljenjima je temelj kvalitetne rasprave koja vodi do pronalaska pravog rješenja za svaki problem. No postoji razlika između konstruktivne kritike i čiste negative i potrebe da se nešto popljuje.
Budimo ljudi! Pozitivni ljudi prije svega i prema svima, onima koje vidimo i onima koje ne vidimo i ne poznajemo. A ta pozitivnost će se preslikati i na one oko vas. Dokazano je kako su emocije zarazne - ako ste ljuti, to će se preslikati na vaše ukućane, ne biste li onda radije na njih preslikali sreću?
Čini mi se da svima nama treba malo više pozitivnih misli i razmišljanja u životu, kao i malo više samokontrole i ljubaznosti u ophođenju s drugima (stvarnom i virtualnom).
Jeste li se vi susreli s virtualnim bullyingom? Kakva je vaša komunikacija na internetu?
By: Not Everyone's Cup of Tea
Foto: © emieldelange - fotolia