Mjesecima se čekalo rođenje još jednog kraljevskog djeteta, prvog djeteta britanskog princa Williama i Kate Middleton, vojvotkinje od Cambridgea. Mjesecima se i nagađao spol djeteta, a novinari su u zasjedi danima čekali ispred bolnice, pa čak i postavili online prijenos 24 sata na dan. A onda je 22. srpnja u St. Mary bolnici u Londonu, gdje je i princeza Dijana rodila Williama, na svijet došao novi nasljednik Ujedinjenog kraljevstva (treći u nizu za nasljedstvo kraljevske krune) George Alexander Louis.
Za ovu priliku donosimo vam nekoliko zanimljivih činjenica vezanih za britanska kraljevska rođenja, tradicije vezane za njih kao i odstupanja od njih...
1. Čak i da je Kate rodila djevojčicu, ona bi svejedno bila treća u u liniji nasljeđivanja prijestolja
Tek su nedavno promijenjeni stoljećima stari zakoni nasljeđivanja koji su primat davali muškom djetetu i, zapravo, zahtijevali da kruna prelazi na monarhove sinove, u redoslijedu rođenja. Kćer je prijestolje mogla naslijediti samo ako nije imala muške braće. Međutim, 2011. godine guverneri 16 nacija Commonwealtha, kojima vlada trenutna kraljica Elizabeta II., dogovorili su se oko promijene ovih zakona kako bi i ženska i muška djeca imala jednako pravo na prijestolje, odnosno da mlađi sin nema prednost ispred starije sestre u liniji nasljeđivanja. Nova pravila također dopuštaju prijestolonasljedniku da se oženi katolkinjom, što prije nije bilo dozvoljeno. No, zabrana koja još uvijek stoji jest ta da katolik nikada ne može postati monarh, zbog toga što bi njegova lojalnost prema papi mogla biti u konfliktu s njegovom ulogom vladara i vrhovnog guvernera Crkve Engleske.
2. William je prvi direktni nasljednik britanskog prijestolja koji je rođen u bolnici.
Sin princa Charlesa (koji je rođen u Buckinghamskoj palači 1948. godine) i pokojne princeze Dijane (rođene 1961. godine u kući njenih aristokratskih roditelja u malenom seocu Sandringham), William rođen je u bolnici St. Mary u Londonu 21. lipnja 1982. godine. Njegovo rođenje najavljeno je službenim dopisom kojeg su potpisali svi prisutni liječnici, te je ono pod policijskom pratnjom poslano kraljici u Buckinghamsku palaču, a zatim i tadašnjem britanskom premijeru. Nakon toga obavijest o spolu djeteta, datumu rođenja i dužini i težini bebe postavljena je na stalak u dvorištu palače i to je bila prva prilika za okupljene, ali i gledatelje i čitatelje širom svijeta, da saznaju je li Velika Britanija dobila budućeg kralja ili kraljicu. Isto se ponovilo i s princom Georgeom, osim što je sada, po prvi puta u povijesti, kratko službeno priopćenje objavljeno i putem društvene mreže - na Twitteru. Očekuje se da će maleni princ biti kršten vodom iz rijeke Jordan (gdje je prema kršćanskoj vjeri kršten Isus), kao i većina članova kraljevske obitelji prije njega.
3. Prije Charlesova rođenja 1948. godine, običaj je bio da ministar unutarnjih poslova bude prisutan rođenju kraljevskog djeteta (kako bi se zajamčio legitimitet djeteta).
Jedan zanimljiv slučaj je onaj ministra unutarnjih poslova Johna Roberta Clynesa koji je otputovao u Škotsku 1930. godine kako bi prisustvovao rođenju princeze Margarete u dvorcu Glamis. Margareta, kćer budućeg kralja Georgea VI i sestra kraljice Elizabete, buduće kraljice, rođena je dva tjedna nakon termina, no Clynes je morao ostati u Škotskoj sve dok ona nije odlučila da je spremna suočiti se sa vanjskim svijetom. Ovo je ujedno jedan od posljednjih primjera kada je premijer bio prisutan kraljevskom rođenju. Posljednje dijete koje je rođeno uz prisustvo ovakvog svjedoka je kraljičina sestrična princeza Aleksandra. Ironično je da djetetov otac, u pravilu, nije bio među svjedocima rođenja, osobito ako je on bio kralj. Ovo je prilično moderna ideja - kad je princ Charles rođen njegov otac je igrao skvoš.
Princ George Alexander Louis treće je praunuče kraljice Elizabete II.
4. Princ George treće je praunuče za kraljicu Elizabetu II. (1926.- ), čija je vladavina zasad druga najdulja u povijesti.
Prva praunučad kraljice su djeca Petera Phillipsa, sina princeze Anne (1950. - ), druge od četvero Elizabetine djece. Peter i njegova žena Autumn imaju dvije kćeri Savannah Anne Kathleen, koja će u prosincu napuniti 3 godine, i Islu Elizabeth, koja je u ožujku napunila jednu godinu. U srpnju je objavljeno kako stiže još jedna kraljevska beba i četvrto praunuče Elizabete II. jer Zara Phillips i njezin suprug Mike Tindall očekuju dijete.
Treće i četvrto dijete kraljice Elizabete – princ Andrew (1960. - ) i princ Edward (1964. - ) jedine su bebe koje su se rodile kraljici na vlasti još od kraljice Viktorije koja je svoje posljednje dijete kćer Beatrice rodila 1857. godine. Anne i Charles rođeni su dok je Elizabeta bila još princeza. Prijestolje je zauzela 1952. godine, nakon smrti njenog oca kralja Georga VI.
5. Pra-prabaka kraljice Elizabete kraljica Viktorija (1819. - 1901.) imala je devetoro djece, ali je mrzila trudnoću i porode
Majčinstvo za Viktoriju nije počelo lijepo ni lako kada ju je 1840. godine, dok je bila 4 mjeseca trudna, pokušao ubiti nezaposleni Londončanin Edward Oxford, dok se vozila u kočiji sa svojim suprugom princom Albertom. (Viktorija nije bila ozlijeđena, a Oxford, koji je bio prvi od sedam osoba koje su pokušale atentat na nju, oslobođen je od zatvora jer je proglašen ludim.) Viktorija je bila prva vladarica koja je rodila pod utjecajem kloroforma, čiji su anestetička svojstva otkrivena tek u kasnim 40-tim godinama 19. stoljeća. Upravo je uz pomoć kloroforma Viktorija rodila svoje osmo i deveto dijete, princa Leopolda 1853. godine i princezu Beatrice 1857. godine. Kraljičino iskustvo i praksa pomogli su popularizirati upotrebu anestezije u višim britanskim klasama. Međutim, unatoč svemu tome i što je obožavala seks, Viktorija je mrzila biti trudna (trudnoću je proglasila "nažalost neizbježnim rizikom" svake supruge), a za svoju je djecu govorila kako su ružna i slična na žabe te ih je odbijala dojiti.
Kraljica Viktorija nije voljela biti trudna, niti je bila pretjerano sklona svojoj djeci
6. Kraljevska djeca oduvijek su fascinirala publiku.
U jednom povijesnom primjeru – James Francis Edward, princ Walesa, bio je središte kontroverze od svog rođenja 1688. godine. Prije rođenja Jamesa njegova majka Mary od Modene, supruga kralja Jamesa II. i katolkinja, proživjela je mnogo spontanih pobačaja. Nakon rođenja, pojavile su se glasine da Mary uopće nije bila trudna (ili je ponovo pobacila) te da je lažnu, tuđu bebu u svoj krevet prokrijumčarila u grijačem loncu (koji se stavljao ispod popluna), a sve s ciljem da rodi katoličkog muškog nasljednika, što je uznemiravalo engleske protestante. Te iste godine James II. je svrgnut, a Mary je s njihovom sinom pobjegla iz zemlje. Kad je princ (čija se kraljevska krv pokazala čistom, unatoč teorijama zavjere) odrastao pokušao je vratiti prijestolje, međutim svi pokušaji bili su neuspješni, a on je postao poznat kao "Stari prevarant".
7. Kralj Henry VIII. (1491. - 1547.) poznat je po mijenjanju supruga, djelomično zbog toga što je pokušavao dobiti muškog nasljednika.
Iako je Henry imao troje djece – kćeri od Katarine Aragonske i Anne Boleyn, kao i sina Edwarda, kojeg je rodila Jane Seymour (i koja je ubrzo nakon poroda umrla), i Katarina i Anne obje su proživjele nekoliko pobačaja i slučajeva mrtvorođene djece, zbog čega su liječnici počeli sumnjati da je Henryjeva plodnost uzrok svih problema. Prije se smatralo kako je problem bio u Henryjevom sifilisu, međutim novije teorije tvrde kako je korijen problema bila krvna nekompatibilnost (Kell antigen) između Henryja i njegovih supruga.
Margaret Beaufort je zaslužna što su kraljice majke zatvarane u tamne prostorije
mjesec dna prije poroda jer se smatralo da će tako roditi sina
8. Stoljećima kraljevske majke bile su zadnji mjesec trudnoće zatvarane u tamne prostorije s minimalnim kontaktom s ljudima jer se smatralo da će tako roditi muškog nasljednika.
U 15. stoljeću Margaret Beaufort, majka Henryja VII., postavila je pravila koja su nalagala da kraljevske majke moraju najmanje mjesec dana prije rođenja provesti u samoći i mraku. Kontakt su mogle imati jedino sa ženama koje su ih posluživale, nisu smjele biti izložene prirodnom svijetlu, pa su svi prozori bili zabarikadirani, a čak i ključanice popunjene kako kroz njih ne bi prošao tračak svijetla. Vatra u sobi morala je gorjeti čak i usred ljeta. Ova pravila slijedila su se stoljećima jer se vjerovalo da će ta praksa rezultirati ne samo zdravom bebom, već i puno važnije - muškom bebom. U ono vrijeme ljudi su vjerovali kako se spol djeteta nije formirao sve do tik prije rođenja, pa su mislili da mogu utjecati na njega za vrijeme trudnoće
Izvor: History.com
Foto: Christopher Neve / Foter / CC BY-SA
Carmen Rodriguez NSP / Foter / CC BY