Neki dan sam intervjuirala dečka koji dizajnira ženske tajice i na pitanje zašto samo ženske, a ne i muške (ako se pitaš tko ih nosi, nose ih trkači koji se ne boje pokazati guzu, Robin Hood, biciklisti…), rekao mi je da su žene savršeni potrošači. Kada im se nešto svidi, kupuju bez obzira na sve. Svaka im je cijena pritom - prava sitnica. Ako je iznos toliki da normalnog čovjeka zaboli glava (ali ne i ženu kojoj se dogodila ljubav na prvi pogled s određenim artiklom), uzet će na rate kojih će biti više nego što je slojeva na lisnatom tijestu. Dok isplati na trenutak obožavani komad, već će zaboraviti da je i postojao, baš poput nekih muškaraca u njezinom životu.
Žene su jednostavno fatalne kada je šoping u pitanju. Muškarci nisu. Tu ne postoji ljubav, samo računica. Čak i ako zaiskri između njega i male motorne pile u izlogu dućana koji se, k'o za vraga, nalazi u zgradi do njegove pa ju svakog jutra gleda kada još snen ide po kruh, potisnut će emocije i ponavljat si da ona ne vrijedi toliko i da će naći jednaku, samo deset godina stariju u oglasniku. Dat će za nju 800 kuna, a ne 2000 i piliti do mile volje. Pritom će biti duboko zadovoljan činjenicom da je prošao jeftino i da ga nitko nije zeznuo. Za muškarca ne postoji gora stvar, nego da ga preveslaju dok nešto kupuje, a za žene, da ne kupe ono što požele. Cijena nam pritom nije bitna. Iako, ako malo razmisliš, kada kupimo nešto na dobrom sniženju, hvalit ćemo se time u svakoj prilici.
Kad ti kolega kaže da ti dobro stoji nova suknja, umjesto da iz toga iščitaš suptilno upucavanje i flertom odgovoriš na flert (ako te dotični zanima u tom pogledu), ti ćeš kao iz puške ispaliti: "Kupila sam je jučer u xy dućanu za samo 89,00 kunica. Bila je snižena s 399,99 kuna ". On će ostati bez teksta od toliko nevažnih brojki, zbunjeno kimati glavom pa prebaciti misli na svoju pilu, jedva čekati da ode kući i upogoni ljepoticu.
Druga stvar koju mi je dizajner tajica otkrio je ta da žene kupuju manji broj, no što nose! One koje nose M uvući će se u S tajice, a one koje nose L u M i bez obzira na dobronamjerni savjet da ipak uzmu broj veće, zalijepit će trbuh za kralježnicu, reći će da je sad trenutno takvo stanje sa stražnjicom, da su proteklih dana jele malo više i da će to u tren oka skinuti. Jedan kratki detoks ili post za vrijeme mladog mjeseca i ode konfekcijski broj dolje. S podsmijehom sam reagirala na ovo saznanje i prevrnula očima, no kod dizajnera nisam naišla na očekivanu istomišljeničku reakciju. Štoviše, blagonaklono je gledao na žene o kojima je govorio. Kao da zna nešto što ja ne znam.
Tog dana poslije posla otišla sam u šoping u omiljeni dućan donjeg rublja. Svako malo imaju akciju kupi tri, kući nosi četiri. Išla sam po gaćice. Mlada, simpatična cura koja radi u dućanu pitala me koju veličinu hoću. Iako sam znala da mi je ugodnije u L-u, iz mojih je usta izišlo M. Dok ih je pažljivo slagala i pakirala u papir nježan poput svile, imala sam bezbroj prilika da se predomislim i ispravim u L, no nisam. Samu sam sebe uvjeravala da su mi M taman. Moraju biti. Trčala sam, trenirala. Istina, lani.
Došla sam doma, probala ih. Čipkaste, visokog struka koje bi trebale izgledati fantastično (tako su izgledale na lutki), na meni ne stoje tako. Bila sam lagano razočarana, ali i uvjerena da će mi za mjesec dana stajati upravo tako kako sam zamislila. Naravno, u međuvremenu ću vježbati. Premalene gaćice su odličan motiv, a i puno jeftinija opcija od novih tenisica.
No, moj ratio (ako ga se pita) ipak se ufa u materijal od kojeg su skrojene i nadu da nije toliko kvalitetan koliko tvrdi proizvođač. Perilica će učiniti svoje (elastin i mikrovlakna će popustiti) i povećati ovaj željeni artikl. Diskretno pretvoriti M u L.
Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije Žena.hr.