U braku smo i imamo dvoje male djece. Imam osjećaj da me zapostavlja. Čim dođe s posla pojede ručak i na mobitelu je dok ne dođe vrijeme za spavanje (u kombinaciji sa tv-om). Razgovaramo za vrijeme ručka no nije mi jasno kako on može provoditi toliko vremena na mobitelu svaki dan. Vikendom također plus uz više spavanja. Trudila sam mu pojasniti sto me smeta,da se osjećam zapostavljeno,da kad beba zaspi mi nemamo vremena za nas jer on ili gleda tv ili je na mobu ili kaže da je preumoran za razgovor. Nimalo zadovoljavajuće. Nema potrebu da provodimo barem jednu zajedničku aktivnost. Kad vidim da je takav,nezainteresiran odem i radim neki svoj hobi (a i radim dva sata navečer ). Kaže da je umoran od posla no kad razmislim tako je oduvijek. Koliko sam razumjela on ne shvaća moju potrebu jer je takva kod njega odsutna. Ne želim biti naporna no ujedno imam osjećaj da emotivno nisam zadovoljna,da tonem i propuštam živjeti život.