trebam savjet,vase misljenje o cijeloj mojoj situaciji i zelim da mi otvoreno kazete da li smo ja u krivu i da li previse dramim i radim od muhe slona... znaci prica ide ovako... prije 2 odine doselila sam se kod decka koji zivi sa svojim roditeljima,bili smo dugo skupa prije toga i nekako smo se dogovorili da cemo pokusat ovako. nakon pola godine zajedickog zivota ostala sam trudna,e tu je pocelo... njegovi su forsirali na svadbi,htjeli su napravit ogromne svatove,a ja se s tim nisam slagala,u svemu su vodili glavnu rijec,poceli dogovarat muziku,poceli trazit salu,a ja sam uporno govorila da ne zelim i tocka. pucala sam,jer to nsiam htjela,htjela sam sa svojim dragim sjest i dogovorit se,a ne da mi oni odreduju sta i kako.nakraju sam toliko forsirala i odupirala im se da svadbe nije bilo (makar znam da mi to ne mogu oprostit,al ja nisam bila u stanju za svadbu,sve te pripreme i sve,nebi to mogla podnjet) nakraju smo otisli kod maticara i aksnije moji i njegovi roditelji u restoran na rucak i to je bilo to.prica se nastavila kada sam rodila i dosla iz bolnice,njegova mama mi je pocela pametovat i govorit sta i kako MORAM,prihvacam svaki savjet,al mrzim nametanje,pocela je da moram kupat dijete svaki dan i to ujutro,na sto sam ja jedan dan poludila i rekla da necu da zelim prosetat s djetetom i navecer ga okupat i to ne svaki dan vec svaki 2 ili 3 tu smo se bile malo zakacile,na sto bi moj vec tadasnji muz stao na njenu stranu i poceo mi da se ne mogu tako razgovarat s njegovom mamom itd itd.e tu sam shvatila da imam posla sa maminim sinom i od tad je medu nama muk.i tako vec 4 mj,luda sam pucam po savovima.ona misli da u sve mora biti ukljucena da u svemu mora sudjelovat,a da ne pricam o tome da moj muz ne sudjeluje u nicemu oko dijeteta,ona ju kupala samnom,ona se dizala po noci da bi se njen sin mogao naspavat,nametala se i jednostavno njemu nije dopustala apsolutno nista oko dijeteta,zamolia sam ju da vise ne ustaje po noci jer ako nece on,ja cu sama i tako je i bilo i tako je jos i sada,naci u 4 mj nit je jednom presvukao dijete,nit ga je jednom nahranio ( a dijete je na adu,nije na sisi) uzme ju doslovce na 5 minuta dnevno malo pronosa podraga i gotovo,probala sam bezbroj puta razgovarat s njim,a njegov odgovor da on radi i da u umoran,cim dijete zaplace ona skace odma da je dijete bolesno da sta joj je,da zdrava dijeca ne placu,dok mi danas nije puko film dok sam ju kupala i pocela oblacit i dijete se raspalakalo jer je bilo umorno,ona je odma skocila i htjela ju uzet dok sam joj ja oblacila majcicu,nisam zeljela popustit i do kraja sam joj obukla majcu i odma ju je uzela,uzela sam joj dijete iz ruku i odnjela u sobu i sspavala,kad sam dosla u boravak pocela mi je solit pamet da je to mala beba,da ona jadna nista ne zna da nije dobro da dijete place da ovo da ono,oke,mozda sam pogrijesila al sto sam trebala ostavit dijete golo jer ono place sto ga oblacim? ne voli se oblacit i svaki put place,sta ne bi trebala uopce dijete onda oblacit? ne mogu ponjet to petljanje,nametanje i komentare tipa e pa da tako si si ju navikla,a od pocetka vicem nemojte mi ju previse po rukama,naviknut ce se,al nitko me nije slusao,i sad imam bebu koja zeli biti cijelo vrijeme na rukama,al to sad vise nikog nije briga jer ju ja nosam po cjele dane,nije mi tesko,moje je dijete i sve cu napravit za nju,al zasto mi se uporno suprotstavlja i sve sto napravim je krivo (po njenom),a da ne pricam o tome da mi dijete nema mira ni 5 minuta kad spava jer se svi deru,lupaju vratima,loncima... sve sama radim oko svoje bebe,al bas potpuno sama,tu gdje sam dosla nemam nikoga,nit jednu prijateljicu s kojom bi poned mogla popricat,nasmijat se il popitkavu,dok moj muz redovito ide po kavama i nije ga briga sto zna proc po par dana da uopce ne izadem iz kuce.jedino gdje odem,odem do svoje mame i tamo budem po cijeli dan i toliko uziam u tom danu,toliko sam sretna ocajna sam,tuzna i razocarana i toliko nezadovoljna svojim zivotom da svaku vecer kad legnem u krevet dusu ispalacem i grlim svoju bebu jer jedino nju imam i jedina sreca u ovom zivotu mi je njen osmjeh i zadovoljno i sretno lice.puno sam citala po internetu i znam da se ne mogu rastat do dijetetovih navrsenih godinu dana,al sta onda? muz mi je otvoreno reko da mogu otic iz te kuce,al bez djeteta,sto ni u snu ne bi napravila...eto molim vas dajte mi neki savjet,samo utjesnu rijec da se makar malo olje osjecam... oprostite na dugom postu,morala sam se negdje ispucat...