Pozdrav svima.Imam jedno ili više pitanja,ali sva idu ka istom cilju.Pa da krenem sa svojom pričom.Naime prekinula sam vezu prije deset dana.Razlog tomu je bilo nepovjerenje,laži ,moje sumnje,odbijanje ljubavi ,nedostatak ljubavi s njegove strane .Sve to što sam ja osjetila na svojoj koži on je uporno odbijao i govorio kako ja lažem.Nekako sam sebi ipak odlučila vjerovati jer se više nisam mogla gledati u ogledalo.Ponjela sam se kao pravi đentlmen prilikom prekida :) jer sam dugo vremena kokodakala u prazno .Pa sam odjednom zanijemila.I odlučila se za promjenu.No tu oko sebe vidim neke njegove stvari,pa se pitam da li da čekam da on mene nazove ili da to riješim po kratkom postupku kako bi manje boljelo kasnije,pa ja njega nazovem.Mnogo toga je ostalo neriješeno među nama i neizrečeno,pa me malo i strah tog ponovnog susreta.Kako da se postavim ?Opet kao đentlmen.Ili da urličem kao što imam potrebu urlikati?Ili da mu kažem kako ga još uvijek volim ,ali bih voljela da me voli više i to pokazuje i da me ne laže i da me poštuje ?Sumnjam da je to izvedivo.Kao što vidite neracionalno razmišljam,pa bih voljela čuti pokoji glas razuma od vas žena.