Pozdrav, očajna sam lagano. Dečko s kojim sam dugo u vezi ( skoro 5 godina) i ja smo u periodu kada se priča o braku. Naime, budući da je on dečko koji nije primio nijedan sakramenat (jer su mi roditelji iz mješovitog braka, mama pravoslavac, otac katolik) pa mu je prepušteno da sam odluči kada bude dovoljno star za šta će se odlučiti. On se nikada nije nizašto odlučio. On ne vjeruje u crkvu kao instituciju, ne vjeruj svečenicima i smatra to sve površno, jer naplaćuju svoje usluge. On vjeruje u Boga, ali jednostavno ne ide u crkvu. Ja to sve poštujem. Bio mi je rekao da će primiti sve sakramente kako bih ja ispunila svoj san o vjenčanju u crkvi. Međutim, sada kako je saznao što sve treba proći kako bi primio sve sakramete, od polaganja vjeronauka do pitanja za krizmu itd.. rekao je NEĆU. Pored toga je rekao da želi samo sudbeno vjenčanje i to on i ja kumovi i roditelji. Dakle, otpada i svadba. Jer je moja porodica zaista velika, moj tata ima 8 braće i sestara. Kada bih najbliže pozvala bilo bi ih 100. To je njemu previše i pametnije je za te novce otići na bračno putovanje negdje gdje nismo nikada bili. Ali mene duša boli, jer ne proslaviti najsretniji dan u mom životu sa mojim najmilijim je grozna zamisao. Počela sam misliti kako on želi samo eto da ispuni svoju obavezu, što prije bez velikih komplikacija i bauka. Kao da ne bi podijelio sa "cijelim svijetom" našu ljubav i sreću, kao da to za njega nije nikakva sreća. Kao da ide na bičevanje, ali bukvalno. :( Ne znam šta više da radim. :( Mrzim što sam se dovela do toga da mi je preteško bez njega i da popuštam u svemu, da razmišljam da odustajem od svojih snova. On je rekao ako ne želim prihvatiti to što on želi onda je to problem, jer je možda bolje da nađem nekog tko će ispuniti moje snove. Što me i više nego razočaralo, kao da nisam pričala sa osobom koja me voli, koja bi tek tako lako odustala od mene, jer nije po njegovom. Uvijek smo nalazili za sve kompromis, jer smo različiti i različito odgojeni... ali ovdje ima velikih problema, jer i kada djeca dođu on želi da mi njima prepustimo odluku o tome da li žele da se krste ili ne a ne da namećemo nešto. :( Jooooj pobudalila sam. Kako da ga ubijedim, da pristane bar na nešto od navedenog, bar svadbu, bar djecu krstiti ako ne vjenčanje u crkvi. :( ( jer je možda i previše što sam ja od njega tražila, pa nisam mislila na njega, nego samo na svoj san)