Pozdrav moje dame. Nova sam ovdje. Želim Vam ispričati svoju priču. Unaprijed molim bez osuda, ružnih komentara, i vrijeđanja, i ovako mi je dovoljno teško.
Pokušat ću biti kratka.
Prije točno 3 tjedna instalirala sam aplikaciju za upoznavanje( mnogo radim, ne izlazim često i prijateljica mi je rekla da pokušam, nemam što izgubiti rekla je),
Tu istu večer javio mi se jedan zgodan muškarac. Razgovor je lijepo tekao. Već u prvih par dana oboje smo shvatili kako si odgovaramo u mnogo stvari. Nismo iz istog grada te je susret bio nemoguć u skorije vrijeme. Bio je tjedan i dogovorili smo se za susret sljedeći vikend kad će on biti u mogućnosti doći u Zagreb. Čuli smo se svakodnevno, ujutro i navečer.( Citirat ću u mnogim stvarima njega, ono što je on meni govorio)
"Započeti i završiti dan s tobom, nešto je najljepše što mi se u životu dogodilo, nestvarna si." U našim prepiskama je bilo puno planova, mnoge stvari smo željeli zajedno.
" od prve poruke, od prvog dana s tobom, kao da pripadamo jedno drugome" Drhtim dok ti pišem svaku poruku. Ti si moj smisao, moja jedina snaga, moj prioritet. Upoznao sam te, želim s tobom nešto ozbiljno, želim srediti svoj život. Ti si moje SVE. (samo dio onoga što sam čitala zadnjih 3 tjedna)
Kako se bližio naš susret, taj vikend, koji je već bio isplaniran, sve sam stavila u drugi plan, imali smo plan. Petak jutro, stiže poruka, imam problem, otac je završio u bolnici, idem hitno za st, oprosti što je ispalo ovako. Javim se navečer kad sve saznam u bolnici.
Bila sam svjesna da je vikend propao, no zdravlje oca je prioritet, naravno, sve ok, ima dana. Pričali smo i tokom njegovog boravka doma, javljao mi je kako je otac, komunikacija se nastavila normalno. "Ti si moja jedina snaga, o tebi, o nama razmišljam po cijele dane, lud sam bez tebe, kad osjetim tvoje usne, neću se odvojiti od njih, od tada ćemo biti jedno, nerazdvojni". (samo malen djelić njegovih svakodnevnih rijeci upucenih ka meni)
Svakog dana je bio u bolnici i javljao mi stanje. Rekao je da bi ga trebali pustiti sad u pon, i u uto je on u zg, nadoknaditi će sve izgubljeno, obećavao je. Uz tebe kao da sam u drugoj dimenziji, daleko od problema, govorio je.
Ocu se pogoršalo, i ostao je u bolnici. Njega je to dotuklo, bio je loše. Bila sam uz njega, iako je to teško putem poruka, ali bila sam tu, on je to znao.
Nastavila se komunikacija, unatoč tome što nismo znali kad ćemo se napokon upoznati, vidjeti. Jučer navečer je naš rastanak prije spavanja bio kao i svakog dana, lijep, ništa neobično se nije dogodilo. Osjećala sam samo tugu što se nećemo vidjeti pošto se on u petak mora vratiti na posao i tko zna kad bi se taj susret dogodio.
Razmišljam o nama, o našem prvom susretu, poljupcu, i o svakom sljedećem susretu, pripadamo jedno drugome, imaš moje srce, nikada mi se nije dogodilo ovako nešto, predivna si osoba, žena za divljenje, možeš imati koga god poželiš, a samo si moja, ponosan sam. Jedva čekam dan kad ću te uzeti u naručje i nikada ne pustiti.
Danas ujutro, otvorim mobitel, njegove poruke, otišao je, izbrisao je svaki kontakt samnom, bez mogućnosti da išta kažem. Njegove zadnje poruke su bile: dobro jutro princezo, ovo će biti najgora poruka koju ću napisati, brišem sve, i aplikaciju i sve, nemam se pravo igrati sa osjećajima tuđim i zavlačiti, ne znam ni sam, ne znam više, u pet moram natrag na posao, ovako je najbolje, OPROSTI MI MOLIM TE ŠTO OVO RADIM, NAJBOLJA SI OSOBA KOJU SAM UPOZNAO, ovaj period s tobom mi je bio najljepši u životu, s tobom, u drugoj dimenziji, daleko od svojih problema, bio sam sretan, oprosti mi molim te.
Ja nisam imala mogućnost odgovoriti na to, svugdje me blokirao.
Njemu su 37, a meni 31 godina.Ovdje sam kako bi olakšala dušu. Molim Vas nemojte suditi, nemojte napadati, udijelite mi neki savjet, budite podrška, molim Vas.
Hvala Vam od srca.