Postovane zene, molim za savjete.
Imam osjecaj da u mojoj vezi nesto ne stima, iako je do sada sve super funkcioniralo. Problem je nastao prilikom kratkog suzivota a mojim deckom. Posto je on iz Dalmacije a ja iz Zg, dodem povremeno kod njega jer on radi sezonu pa unajmimo neki apartmancic i budeml u njemu skupa 3, 4, 5 dana ovisi koliko smo u mogucnosti. Njemu je 30, a meni 26 i skupa smo 6 mjeseci. Naime, imam osjecaj da je jos nesredena osoba i ne zna sta bi od zivota. Prilikom boravka u apartmanu uopce ne pomaze oko nekih kucanakih poslova vec dode na gotovo, i nakon sto se najedemo kaze mrtvo hladno da nam skuham kavu. Navecer kad ide do svog obrta zatvoriti, prije odlaska samo kaze da narezem lubenicu pa cemo jesti. Inace se vidimo svakih 3 tjedna ili do mjesec dana, i evo jucer idemo na plazu i kaze da ide on preko plaze na drugu stranu jer se dogovorio sa deckima da idu na vaterpolo. Obecao se vratit za 40 min, a na kraju je ostao sat vremena i uopce nije shvatio da me to smeta. Cesto govori o svom bratu ili rijateljima da nisu dovoljno zreli, a ja imam osjecaj da je on takav, i stalno prica kako nisu u pravu i da je njegov nacin ponasanja i razmisljanja ispravniji od njihovog. Kad spavamo maltene me izbaci iz kreveta i uzme svu plahtu da sam se skoro smrzla a bilo mi ga je zao buditi jer ipak radi ujutro. Te neke stvari me bas smetaju, imam oajecaj kao da je pomalo sebican. Znaci jucer sam cijelo prijepodne kuhala i kuhala i mislila sam da ce biti vidno sretan, ali ispalo je kao da je to normalno. Iskreno, mislim da ova veza ima potencijala, stvarno se volimo, cesto mi to kaze, i ja njega stvarno volim, ali j3dnostavno mislim da mu moram to reci na neki prihvatljiviji nacin da se ne nadr uvrijeden, jer sam ja jedna od onih osoba koja ne zna reci nesto sto ju smeta, ili cu sutiti i trpiti ili cu sasut sve u lice i onda se druga strana nade uvrijedena.
Ne znam kako da vam objasnsim kako se tocno osjecam... kao da dajem maksimsum a zadovoljna sam sa minimumom.
I jos jedna situacija, moja prijateljica se udaje u 10.mj i pozvana sam na svadbu i kad sam mu rekla za to i da cemo ici skupa, a on se poceo izmotavati da on ne zna plesati i ne voli kad ide negdje gdje nikoga ne poznaje, tu sam se malo razocarala. I on ima dvije svadbe, jednu za 2 tj a drugu negdje u 10.mj i to mi je onako usput spomenuo kao da ide sa svojima i to je to. Osjecala sam se malo podcijenjeno, ne bi isla jer nisam u mogucnosti zbog posla, ali bi se ljepse osjecala da je izrazio zelju ici sa mnom. Jos se nismo upoznali sa roditeljima, ja sam njega uppznala sa jednom prijateliicom, a on mene sa sestrom.
Cesto spominje da zamislja nas zajednicki zivot, da cemo se vjencati i imati djecu, ali stvarni zivot trenutno mi nije takav da u to povjerujem. Bojim se da se ne zeznem za cijeli zivot.
Eto, atvarno vas molim iskrene savjete jer zbilja ne znam kako da rijesim ovu situaciju i ako imate neka podpitanja za mene vrlo rado cu odgovoriti. Hvala unaprijed