Molila bi mišljenje, možda i pokoji savjet udanih žena, kao i onih koje žive s dečkima ili su imale takvih iskustava. Nakon skoro 2 godine veze dečko i ja smo odlučili započeti zajednički život, za početak u mojoj kući, gdje se možemo odvojiti u posebnom stanu. Inače, dečko mi jedna super osoba, dobar, odgovoran, tolerantan, podrška u svemu i već duže vrijeme maštam o tome da počnemo živjeti zajedno. Međutim, sada kada se to konačno približilo, počinje me hvatati panika. Ja sam inače osoba koja je jako voljela svoju neovisnost, planirala sam si život onako kako je meni odgovaralo, izlazila sam, putovala koliko su mi financije dozvoljavale i izvan poslovnih obveza sam sve svoje vrijeme prilagođavala isključivo sebi. Od kada sam u vezi to se malo promijenilo, naravno da se moram prilagođavati i dečku (uostalom, i on se prilagođava meni u nekim stavrima), pojavile su se nove obaveze koje sam prihvatila i koje smatram normalnima. Inače, šta se tiče mog dečka imam potpunu slobodu što se tiče nekih izlazaka s frendicama, kao i drugih aktivnosti, ali jednostavno je sada manje vremena a i mogućnosti. Svjesna sam kada počnemo zajednički život da će mogućnosti biti još i manje jer ćemo imati troškove hrane, režija i sl. Za sada još uvijek živimo svako u svojoj obiteljskoj kući i nemamo nekih većih troškova oko kućanstva. Iako sam spremna na neka odricanja od svojih gušta zbog života s dečkom, nekada me uhvati razmišljanje da li sam spremna na sve to. Imamo već dosta godina, naizlazili smo se, nauživali i svjesna sam da nam veza mora prijeći na viši nivo, uostalom to i želim. Ali financijske mogućnosti su nam ograničene (uostalom kao i kod većine parova), tako da ne mogu predvidjeti kako ću se nositi s time da si više neću moći priuštiti svaki komad robe koji poželim, neki izlazak, koncert, putovanje. Ali, opet, razmišljam kako ću zauzvrat ipak provoditi vrijeme i dijeliti svakodnevicu s osobom bez koje više ne mogu zamisliti život i kako će mi život dobiti novi smisao. Ne smatram ovo nekim velikim problemom, samo me zanimaju vaša iskustva, kako ste se nosile s tim promjenama i koliko je početak zajedničkog života utjecao na vaše dotadašnje živote i navike. Napominjem da moj dečko i sada kada ne živimo zajedno samnom dijeli neke kućne poslove i pomaže mi kada zatreba, tako da znam da neće sve biti samo na meni.