Imam jedno pitanje, ali ne znam kako da počnem, pa ću početi otpočetka. Sa svojih 16 godina sam odselila sa obitelji u inostranstvo i već prvog dana u novoj školi se zaljubila u dotičnog X. Bio je potpuno drugačiji od bilo koje dečka kojeg sam poznavala. Drag, duhovit, lijep, pouzdan i što je najbolje, odlično smo se slagali i razumeli. Veza je trajala tri godine kad sam odlučila da se vratim u domovinu na studij, jer mi je veoma falio moj jezik, običaji i ljudi. X nije bio sretan mojom odlukom, ali ju je poštivao i odlucili smo da ćemo imati vezu na daljinu. Javljao mi se svaki dan, slao mi često poklone i bio divan, kao uvijek. Došao mi je u posjetu nekoliko puta, kao i ja njemu, naposljetku, roditelji su mi ostali u inostranstvu. A onda, ne znam da li radi daljine ili bilo čega drugoga, počelo me vući to da imam druga iskustva, posebice zato šta sam upoznala dotičnog Y koji je bio uzbudljiv, nepredvidiv i ženskar, a ja sam želela da ga ukrotim. Prekinula sam sa X, slomila mu srce i upustila se u burnu vezu sa Y iz koje sam izašla povređena. Iza toga su slijedile veze apokaliptičkih razmjera. Sve više sam razmišljala o X i kako nam je bilo lijepo. Počela sam da iskreno patim šta sam ga povrijedila i nakon kroz godine, nije prošao ni dan da nisam razmišljala o njemu, svjesna da je on bio moja jedina prava ljubav. Odlučila sam da ga potražim na društvenim mrežama i saznala da je oženjen sa dvoje djece. Na nekim fotografijama izgleda sretan, a na nekima, kao da je umoran od svega i da pati. Pitam se razmišlja li on o meni? Da li nas sudbina želi zajedno, da ga opet, kao nekad, usrećim? Srce me vuče k njemu, razmišljam da mu se javim i pokušam vratiti izgubljeno. Ne znam uopće odakle da počnem? Imate li kakav savijet?