evo mene opet, ove od 6 mjeseci veze problem je što sam ja nakon prekida veze od 6 godina prošla pakao polako se digla na noge, napravila karijeru i nakpokon nekog zavoljela do onda sam mislila da su muškarci niža bića i nisammih shvaćala ozbiljno uvijek sam mislila da ako smo partneri, koji se dobro slažu ,ožemo jedan drugome reći- hej probao-la san, ne ide, no hard feelings nismo klinci, u 30 im samo, ali nikada, baš nikada nisam htjela potencirati neke teške riječi kao što su brak

da pojasnim, puno smo izlazili s frendovima, ali vikend je uvijek bio naš za pod dekicu i uživanje mislim da me ta blskost, zagrljaj koji je uvijek bez rezerve davao i otopila da se napokon prepustim Ja ne spavam, glupo je ,ali ne mogu uhvati me neka tuga i osjećam se kao nedovoljno dobrom a znam da moram dalje uzdignute glave od njega nisam primila niti jednu poruku, niti jedan mail, samo šutnja reci da si govno, biti će mi lakše