Drage moje,imam 35 godina,vrlo mlada sam se udala za čovjeka kojega nisam dovoljno poznavala,svi su bili protiv,ali kako se kaže mladost ludost.Ubrzo sam rodila prvo ,pa drugo,a nakon nekoliko godina i treće dijete.Uvijek sam se nadala boljem da će se promijeniti, neće hodati po kafićima,počet će se više brinuti tj.redovitije slati novac(bili smo većinom sve te godine odvojeni on je radio u inozemstvu),ali sam se prevarila sve je isto.Svremenom sam ga prestala voljeti,prevarila sam ga jer sam željela imati uzasebe nekoga koji će me voljeti, a kod njega nisam se nikad tako osjećala.Kad smo razgovarali i kad sam rekla kako sam se osjećala svo to vrijeme bez podrške sama brinući se za djecu...uvijek pronalazi neke isprike i kaže da to nije očekivao od mene,da dali bih se htjela pomirit s njim i živjet,došao bi snama živjet.Nisam ništa odgovorila jer sam duboko povrjeđena,a i nevolim ga više kao muža.On govori kako me uvijek volio ali djela su pokazala drukčije.Osjećam se grozno s njim nisam imala bliske kontakte već tri godine jer mi je postao odbojan i jer smo bili razdvojeni njegovom krivnjom. Šta radit u takvoj situaciji?Naime on je musliman možda je kod njih takvo ponašanje normalno.Hvala