dobar dan drage moje,molim vas da mi pomognete kojim korisnim savjetom. u vezi sam oko 3i pol godine,ljubav je prava i jaka. ali,kao što uvijek mora biti tako i mene u zadnje vrijeme muči nešto. molim vas,samo bez osuđivanja,jer stvarno mi treba savjet. vjerujem u ljubav i da se za nju TREBA boriti,usprkos svemu. ipak,bojim se da smo nekako...pali u rutinu. dakle,ne želim prekid ali događa mi se da pogledam drugog tipa i pomislim "kakav bi on bio u krevetu,bili bio strastveniji" i onda se osjetim tužnom jer u zadnje vrijeme želim više uzbuđenja u seksualnom životu,ne s tim nekim tipom nego s mojim dečkom,želila bi nekako...poboljšati seks jer mi ne pruža potpuno zadovoljstvo. radila sam i prije i sad neke stvari kao što je nošenje donjeg rublja (seksi d.rublja),striptiz,i tako to. kad bolje razmislim,doima mi se kao da sam sve novitete u seksu JA predložila,on je na sve pristao ali želila bi da se on nečega sjeti a kao da mu je ovo dovoljno...povremeni seks,dvije,tri poze,malo oralnog i to je to..a ja bi željela više strasti..ne mogu prihvatiti da je strast nestala,jer volim ga,želim ga. i onda se uplašim,jeli naš odnos počeo prelaziti u prijateljstvo? da ga volim znam,ali postaje li to bratska ljubav? toga se užasavam. znam da svaka veza oscilira i ima uspone i padove i nekad i zapadne u rutinu,ali kako da to objasnim njemu? ako mu kažem da nisam zadovoljna imam osjećaj da će se uvrijedit,da će pomisliti da ga ne volim i povući se u sebe,on skoro sve shvaća kao napad,želim se vratiti na staro,znam da ima još iskre ali kako? molim vas pomozite mi...nam. da vratimo strast,čega on nije ni svjestan, tako da...koji je najbolji način da mu pristupim? razgovor ili djelo? ako je djelo,kakvo?