Bok! Molim vas za misljenje! Frisko sam prekinula 3-godisnju vezu iz razloga sto sam se cesto osjecala zapostavljenom i nedovoljno voljenom. Mislila sam da cu se s vremenom naviknuti da je zatvoren po pitanju emocija, ali nisam. Uvijek sam imala osjecaj da je sve poslove i obaveze stavljao ispred mene. Ja sam se zato nastojala prilagoditi njemu kako bi se mogli vidjati. U zadnjih par mjeseci nas se odnos sveo gotovo na prijateljski. Nestalo je privlacnosti. Pokusala sam razgovarati o tome ali je negirao. Medjutim, i dalje sam se osjecala sve manje vaznom. Pocela sam mu to prigovarati. Nekad se uspio trgnuti iz kolotecine a nekad je nastavio po svom. Karakterno si odgovaramo i smatram ga kvalitetnom osobom. Govorio mi je da me voli ali to nije dopiralo do mene jer mi to nije pokazivao djelima. Sve sam vise postajala nesretna i nezadovoljna jer sam zeljela da se vise trudi oko mene i da nadje vise vremena za mene, da me necim lijepim iznenadi, da me dozivi kao zenu. On zivi na selu, ja u gradu. Oboje smo presli 30 godina. Zaposleni smo. Lomila sam se i dvoumila dugo vremena i neplanski zapoceli o temi rastanka. Rekla sam da je bolje da vise ne budemo zajedno. Samo se ispricavao i govorio da mu je zao sto je tako ispalo. Nije pokusao nista poduzeti da me vrati. Dogovorili smo se da cemo ostati u kontaktu i culi smo se sutradan. Sad se tek osjecam povrijedjenom jer sam stekla dojam kao da je jedva cekao da me se oslobodi iako je na kraju rekao da sam ja najbolja zena koju je imao. Znam da je iznedju nas falilo puno strasti ali ocekivala sam da me nece tako lako pustiti i da ce ipak traziti da nesto popravimo i pokusamo jos jednom. Sad se osjecam tako prazno i pitam se da li me uopce ikad stvarno volio? Stalno mu imam potrebu jos nesto reci i stalno analiziram taj nas odnos. Toboze sam zavrsila s njim ali htjela bi da je i dalje tu. To me izludjuje. Ne znam vise kako da se ponasam?