Pozdrav drage moje zene :) nekoc sam svakodnevno pratila ovaj forum i sad sam se sjetila da bih se ovdje mogla malo pojadat :) :/
Imam 24 godine, udana sam godinu i pol, imam predivnu curicu od 11 mjeseci, zivim u inozemstvu skoro 2 godine. Do nagodinu sam kuci sa svojom curicom, a onda se nadam da cu naci nekakav posao. Moj problem.. hm.. mislim da imam postporodjajnu depresiju... mislim da to ni sama sebi ne zelim priznat, a mozda samo smatram da ju imam jer sam jako usamljena, nemam prijatelja ovdje, sve sam ostavila u lijepoj nasoj, volim svog muza, poznajemo se 9 godina, mladi smo, on radi. Roditelji i prijatelji su mi u lijepoj nasoj.. sa muzevim roditeljima nemam bas nekakav odnos, ne svadjamo se, niti sam im ikad nesta nazao rekla, al ono.. pokusala sam to malo popravit jer je bitno da moje dijete, mog muza.. zive 5 minuta od nas, a da mi ne odemo kod njih oni svoju unuku ne bi vidjeli mjesec dana.. ili dva..pitam se da li bi uopce dosli.. kad sam rekla da nosim curicu reakcija je bila (doslovno) odmahivanje rukom, kad sam rodila samo sam slusala nemoj ovo, nemoj ono (tipa stavljat dijete pred ogledalo, ne izlazit van, stavit joj crvenu vrpcu oko vrata, naopacke vjesat ves, zamracit sobu po noci da na bebu ne ide mjeseceva svjetlost itd itd).. kad god bi imala grceve bilo bi a nemas ti mlijeka, daj joj flasicu, ne mozes ti imat mlijeka, kad je plakala bilo bi daj ju meni, ne znas ti.. (od strane svekrve). kad su dosli u bolnicu da nas vide, meni nitko nije cestitao od njih dvoje, ni ruku mi nije pruzio, odem na wc, vracam se svekrva skinula rukavice mojoj curici (tako je bilo svaki dan i svaki put kad bih otisla). Kad bi dosla do nas nenajavljeno, onda bi mom muzu rekla kako to da mi spavamo svaki puta.. i onda je to i meni govorila.. zasto sam otisla leci kad bi ona dosla.. a onak porodila sam se prije tjedan dana, nemamo raspored jbt. Al ok, nikad nista nisam rekla. Reko mozda sam preosjetiljiva jer sam tek rodila. Mama mi nije mogla doci, tako da sam sve sama, sto mi i nije bio problem, ali bas mi je falila, strasno sam ceznula za svojim roditeljima prva 3 mjeseca nakon poroda. Onda sam za Bozic zavrsila na operaciji jednoj, hitna operacija, ostala 10 dana u bolnici, nije mi curicu htjela dovest, muz je radio jako puno u to vrijeme, pustali su da mi kcer spava po noci na kaucu!!! To sam kasnije saznala... Rekli su da ju ne saljem u jaslice, da ce ju oni cuvat posto oboje ne rade, ali kad sam si nasla posao na pola radnog vremena svaki drugo jutro prije nego cu krenuti su zvali i govorili da ju ne mogu cuvat, Naravno da sam posao izgubila, a i sad nisam mogla naci mjesto u jaslicama. tako da gledam za nagodinu. A potrebni su nam novci jer nemamo ni auta. ugl ne bitno to sad... svaki put kad svekrva dodje kod nas a ja sam npr oprala kosu ili upravo zavrsila tusiranje a bio je svetac ili nedjelja, ona bi meni odmah zasto to radim, to je grijeh... i zvala bi me dan prije nekog sveca i govorila da ne palim masinu ni slucajno... i puno toga ima tu.. da, nisu ni pitali sta je s mojim radnim mjestom bilo, imala sam ogromnu ranu na trtici nakon te hitne operacije koja je 5 mjeseci zarastala.. nikad me nisu pitali za nista, kako je s tim, s tim da nisam mogla sjedit, niti spavat na ledjima, i morala sam 5 puta dnevno mijenjat zavoje i luftat ranu jer ju nisu smjeli zasit, bila je preduboka.. ugl.. zene, da li ja pretjerujem??? jesam li luda? pece me savjest jer me to sve smeta.. a kako da ih definiram.. ono, ne bih se svadjala s njima, ali s njima se ne moze razgovarat, jer i kad smo tamo ja krenem nesta pricat svekrva svaki put okrene glavu.. ili ode.. onak dodje mi da zaplacem.. vrhunac je bio kad smo ovaj tjedan rekli da bi isli za hrvatsku u studenom.da bi njegov tata rekao da smo glupi, jer zelimo trosit novce na gluposti, da je to prekasno, da tada nitko ne ide, i da ne vidi smisao. a zna dobro da bi isli kod mojih, zar moji nemaju pravo vidjet svoju unuku???? onak.... oni nit kad zovu, nit dolaze, a zive 5min od mene, a moji roditelji su glupost?? ili? uostalom svatove nismo imali, njegova mama me bila napala i vikala na mene kad je muz bio na poslu da mi ne pada na pamet da razmisljam o svatovima jer oni nemaju, oni nisu milioneri, i da dodam, nisu moje isli ni upoznat niti ista. a nisam joj svatove nikad ni spomenula, niti ista trazili. nismo nikada nigdje ni otisli, sve to ok, al zasto takva reakcija?? i jos puno toga tu ima.. srce mi se slama jer oni uvijek muza zovu uvijek im nesta treba.. jer ne znaju jezik.. i kad smo beba i ja izlazile iz bolnice tetka je dosla po mene sa mojim muzem, a prije toga skoro i nije bio kod nas u bolnici jer je njima nesta uvijek trebalo obaviti.. uz to... po cijeli dan sam sama sa kcerkom, ovdje ne znam nikoga, idem i setat u parkove, i pokusala upoznat neku drugu mamu al ovdje su ljudi jako hladni.. tetka mi radi i sama ima troje djece, i zivi malo udaljeno.. osjecam da ludim.. udebljala sam se 30 kila u trudnoci, i ne ide dolje ni kila, imam 98 kila..ne mogu se pokrenut, tjedan dana krenem vjezbat, zdravije jest al nikako da ustrajem, totalno sam se promijenila.. na gore.. ono najljepse je moja curica... strah me da ce mi se brak raspast.. oprostite na dugom postu i sto sam pisala s brda s dola.. al nemam kome.. prije sam i isla na misu, citala bibliju, molila, sad.... sto se to dogadja?