Drage žene,
Unaprijed se ispričavam na dugom postu, ali stvarno bi htjela čuti vaše mišljenje i savjete pa ću vam pokusat ispricat situaciju od početka. Moj glavni problem je kompleks manje vrijednosti iz kojeg proizlazi i anksioznost. U ranim 20im sam studentica sam i većini ljudi se čini da imam stvarno dobar život al ja se osjećam poprilično loše i mislim da trebam pomoc. Pretpostavljam da sve počinje od ranog djetinstva moj tata me cijelo vrijeme uspoređivao za sestričnom koja je bila starija od mene godinu i pol, kao djeca smo često imale sukobe u kojima je njezina mama stajala na njezinu stranu verbalno me napadala a i ja sam ponekad znala biti kažnjena zbog stvari koje bi ona napravila od strane mojih roditelja. Kada sam krenula u osnovnu školu sam bila sramežljiva i povučena imala sam učiteljicu koja me znala omalovažavati zbog toga i mislim da sam tu “zaradila” dodatne nesigurnosti. Kroz osnovnu školu sam bila maltretirana zbog fizičkog izgleda iako nikad nisam s nikim razgovarala o tome to me je strašno pogadalo pogotovo na početku puberteta. Upisala sam se u jednu privatnu gimnaziju i tamo sam došla kao neiskvareno naivno dijete u “zmijsko gnijezdo” na samom početku sam ismijavana jer nisam nosila markiranu odjeću zvali su me priljepak a ja sam samo bila otvorena za nova prijateljstva. Nakon srednje škole sam upisala pravo i tu se zapravo dogodila najveća promijena kod mene pa tako i u mom fizičkom izgledu. Skinula sam aparatić, dobila nekoliko kg, pocela se sminkat, obojala kosu i odjednom su ti svi koji su me maltretirali vrijeđali omalovažavali postali zainteresirani za mene a ja sam bila toliko nesigurna u sebe da sam mislila da se radi o nekoj šali. Na početku faksa sam našla dečka s kojim je prvih par mjeseci veze funkcioniralo sve super da bi mi on kasnije priznao da je nekoliko godina bio zaljubljen u svoju najbolju prijateljicu s kojom je bio u prijateljskim odnosima( kave nekoliko puta tjedno) za vrijeme dok smo bili skupa i meni je to uzasno smetalo i svađe su bile svakodnevne i on mi je otvoreno reko da sam ja ljubomorna jer je ona puno ljepša uspješnija i svima vise privlačna nakon čega sam ja prekinula 2-godišnju vezu. Potpuno srušenog samopouzdanja sam krenula izlazit u klubove, konzumirala sam alkohol svaki vikend i često imala avanture sve dok nisam našla sadašnjeg dečka. Meni ie stvarno lijepo s njim i mislim da je kvalitetna osoba ali ja se bojim prepustiti u vezi i uzasno sam nesigurna i ljubomorna zbog njegove bivše cure s kojom nije godinama ali su ostali i korektnim odnosima te se kreću u istom društvu pa se ponekad srecu. Ja stvarno ne znam sta da radim ja njemu zamjeram to sto je on ostao s njom u društvu pola sata sa drugih 10 ljudi osjećam se izdano koda mi je srce iščupao čak i o prekidu razmišljam, a znam da bi mi to mogla biti jedna od većih pogreška u životu. Nadam se da neka od vas ima neki savjet kako da podignem svoje samopouzdanje i kako da se rjesim kompleksa. Nažalost kao student nemam sredstava za psihijatra iako sam o tome razmišljala.