Drage dame. Borim se s ovime cijeli život, trenutno mi je uskoro punih 25 godina. Moja mama je alkoholičar. Jednom je bila klinički mrtva. Dvaput na liječenju. Opet po istom. Ja nemam snage više, imam maloljetnu sestru. Tata pokušava sve, ali nekako mi se čini da je i on izgubio snagu. Bila je na liječenju no problem je što ona ne želi komunicirati ni sa kime. Doslovno dane provodi u tišini. Dogodilo se dosta stvari koje su utjecale na sve nas, njen otac, moj djed, se prije mjesec dana objesio, ne zna se zbog čega ali tome je kumovao alkohol. Ja psihički nemam snage, htjela sam odavno prekinuti svaki kontakt otkad sam pobjegla sa 19 godina, ali ne mogu zbog sestre. Što ja mogu napraviti? Sestra želi odseliti ali ne može jer ima tek 16 godina. Kad sam ja htjela pomoći obitelji da se sve prebrodi, kad sam kupovala što je trebalo, nosila, čistila, bila sam odlična, a kada sam rekla što kome ide bila sam najgora. Meni je jasno da mene nitko od njih ne voli i ne smeta mi to. Smeta mi što sestra ne smije proživljavati ono što sam ja. Dogodit će se isto kao sa djedom, naći će ju jedan dan mrtvu. Što mogu napraviti? Želim spasiti sestru, za mamu nema spasa, ne želi se ona promijeniti. Policija i hitna ne pomažu, treba njen pristanak, socijalnu boli kifla. Ne znam što da napravim, očajna sam jer znam kakve ja rane imam i nikome to ne želim u životu. Postoji li išta što mogu napraviti ili sad samo čekamo?