Poštovana(i),Usmjerenost na vlastiti izgled zapravo je vrlo česta pojava nakon puberteta s obzirom da mlade osobe prolaze kroz značajne promjene u fizičkom izgledu na koje se treba prilagoditi. Uz to raste utjecaj medija i vršnjaka, želja da se mlada osoba svidi osobama suprotnog spola kao i da bude prihvaćena od vršnjaka. Nakon puberteta raste svijest o vlastitom izgledu, a za tim kaska svijest o vlastitim osobinama i identitetu. Stoga nije čudno da istraživanja pokazuju kako je kod adolescenata upravo doživljaj vlastitog tjelesnog izgleda ima jako velik utjecaj na sliku o sebi i samopoštovanje. Navodite da se promjena u doživljaju vlastitog izgleda kod kćeri javila s prelaskom u srednju školu. Kako se Vaša kćer osjeća u školi? Kakve odnose ima s vršnjacima? Kakve odnose s dečkima? Vaša kćer želi smršaviti jer vjeruje da će time nešto dobiti za sebe. Što bi to bilo? Koliko god Vam je neobično kćerino ponašanje bilo bi jako dobro da ostanete otvoreni za to da čujete kako je biti u njezinoj poziciji. Mršavljenje nekada djevojkama daje osjećaj moći i kontrole kojeg nemaju (ili doživljavaju da nemaju) u nekim drugim važnim domenama života. Provjerite kakve poruke o kontroli, mršavljenju, izgledu, uklapanju u društvo i sličnom Vaša kćer dobiva od neposredne okoline.Ako ste zabrinuti je li riječ o poremećaju prehrane ili ne bilo bi uputno otići sa kćeri na liječnički pregled i posavjetovati se sa liječnikom koji će uostalom moći provjeriti ima li dosadašnji gubitak tjelesne težine nekakav nepovoljan utjecaj na zdravlje Vaše kćeri. Dodatno se možete obratiti udrugama specijaliziranima za psihološki tretman poremećaja prehrane. U Zagrebu djeluje udruga Centar za poremećaje hranjenja BEA, a više o njima možete potražiti na Internetu.Teško je pomagati nekome tko ne želi našu pomoć – ostanite uz kćer, informirajte se kod stručnjaka i budite dostupni kćeri za one teme za koje je spremna razgovarati s Vama ili od Vas tražiti podršku ili pomoć. Jako važno: ne možete očekivati da će Vam se netko povjeravati ako ćete ga stalno kroz razgovor uvjeravati da nije u pravu. Time poništavate tuđe osjećaje i vjerovanja i prekidate kontakt. Probajte neko vrijeme samo slušati, suosjećati i razumjeti. To naravno ne znači da trebate odustati od brige i traženja „pukotina“ kroz koje ćete djelovati u interesu svojeg djeteta. Lijepi pozdrav,Nataša Radovanović, psihologPsihološki centar TESA