Trudnica sam koja je odlučila raditi do kraja. To naglašavam, jer je to bilo prvo pitanje nakon objave vijesti. Odnosi u firmi nisu bili bajni ni prije trudnoće (ekipa useljena na radna mjesta preko veze, bez kvalifikacija ili sa slabim cv-om). Sad se od mene očekuje da prenesem svoj posao na druge što je razumljivo. Problem je u tome što sam tamo u neku ruku bila i katica za sve, ali isto tako radila vrlo odgovoran i stresan dio posla. Osobe kojima moram prenijeti posao su u najmanju ruku čudne i doslovno im trebam nacrtati i detaljno napisati opis posla. Imam iznad sebe dvije nadređene koje to zahtjevaju, a znanje prenosim jednako rangiranima. To ne bi bio problem da ne radim posao u kojem svakodnevno iskrsne tisuće različitih momenata koje je nemoguće nacrtati i u kojima čovjek mora biti snalažljiv i imati dobre komunikacijske vještine. Prije par mjeseci uzela sam godišnji i prije toga dala detaljne upute kako se što radi da bi me već prvi dan zvali što da rade, jer ih je nazvao xy i tražio neku informaciji. Znači šefica i pripravnica me zajedno zovu i doslovno pitaju kako razgovarati na telefon. Plus tisuću još sitnih detalja oko kojih su se lijene informirati. Sada traže da im doslovno pišem stručne termine i objašnjenja i da ih učim osnovnim stvarima koje pišu u knjigama. Umjesto da uživam vikendima u trudnoći, traže me da im pišem "domaći zadaću" i već sam sita toga. Naravno, kad bih sve to i ispoštovala, vjerojatno bi se dogodio neki novi moment u kojem se treba znati na brzinu snaći, a samo bi ispalo da za to nisu dobile pismenu uputu. Jedna kolegica se dali da joj se čini da bi morati iz rodilišta na posao, a ja sam već sita svega. Molim vas neki savjet kako da se prestanem živcirati i kako uopće riješiti ovu situaciju?