
Pozdrav drage moje. Imam problem s poslom a to sve vuče i dr...
Pozdrav drage moje. Imam problem s poslom a to sve vuče i druge probleme tako da se kronicno osjecam bezvoljno i svaki dan jedva cekam vecer da se odmorim, onda kada dođe vecer zalim sto je prosao jos jedan dan i sutra idem na posao i sve u krug. Dugo sam trazila posao i kada sam nasla u struci bas sam bila sretna. Suprug i ja smo u braku 4god, jos nemamo djece ali se nekad bojimo u kojem pravcu idu nasi zivoti.I on se cesto zali na umor, zamisljali smo kada oboje budemo radili da cemo imati novca za provode i hodanja, ali novac negdje ode u vjetar, obicno na kraju mjeseca jedva sklapamo kraj s krajem. Sve nas to cini depresivnim. Uz to moja odgovornost na poslu je prevelika. Cijeli dan moram biti skoncetrisana i koliko god se trudim cesto mi se desi neki kiks :-) onda sam sama na sebe ljuta kako mi je to moglo promaknuti, kako sam to pogrijesila i sl. Nedavno mi je sef rekao pred svim kolegama da imam najvise greski na poslu. To me bas dotuklo jer znam da i drugi grijese ali odu do nje i fale se sta su sve uradili, ja uradim i sutim. Imam oko sebe mlađe kolege kojima sve pomazem i koji samo hodaju zamnom i pitaju me kako ce sta uraditi. To niko ne cijeni, meni to oduzima vrijeme, prekida me, mozda zato i napravim gresku ali ne znam kako se postaviti. Ne bi volila da sam otresita s kolegama jer mi je lijepo ako s njima sjednem na kavu i nasmijem se, bojim se da ce me ogovarati ako se pođem izdvajati. Uz to sef očekuje samo vise i vise. Firma radi po principu ako ti neces da radis ima ljudi na birou koji hoce. Cak nam je to sef i rekao tim rijecima nakon sto zna da nekad ostajemo i po 12 sati da bi sve odradili i napravili kako treba. Znaci... kronicno sam isfrustrirana... E sad pitanja su sljedeca: