Pozdrav dame! Iako mi ovo pisanje zaista teško pada jer smatram da nije u redu, ali ja ne mogu više izdržati. Imam tatu koji je čitav moj život bio samo "tata s poklonima" u odgoju sestre i mene nikada nije sudjelovao. Zvučati će vrlo smiješno,ali "najdublja" tema razgovora s njim je "pojedi kćeri bananu pomaže u pamćenju". On je čovjek kojem je bitno da je financijska situacija dobra,da ima ženu i djecu. = POVRŠNOST. S druge strane imam mamu koja sama sebi ne može prežaliti što nije završila fakultet,pa sav taj jad prenosi na sestru i mene. Da ne kažem ružnim riječima ona je kontrolfrik! Sestra i ja moramo biti znači SAVRŠENE u svim pogledima života: od učenja,ljepote,stila odjevanja,karaktera. Znači njezin odgoj se temelji na tome da stvori nas dvije savršenima,ne prihvaća ništa ispod toga. Najviše je slaba na učenje. Ona ne prihvaća riječ: mama umorna sam,mama nemam koncentracije pusti me dan,dva. Za nju te riječi ne postoje,ona umjesto toga kupuje mi tablete za povećanje koncentracije i za vitamine,kuha kavu,šopa voćem. No duga je to priča ukratko u svakom segmentu mog života ona mora imati potpunu kontrulu inače drugačije nejde to je onda vika i dreka. Sestra je sve to prošla,oženila se i ima obitelj,no međutim moja mama i dalje na nju djeluje i upravlja njome ne doduše kao prije.Sestra je rekla da nema metoda koje nije pokušala s njom i da jedino što preostaje je pomiriti se s time i izdržati dok faks ne završim. I ja sam pokušala SVE METODE. Potajice knjige čitala sve,ništa ne uspijeva. Vjerujte mi na riječ jednako kako neka osoba može vršiti kontrolu nad obitelji nasiljem,tako i njih tvoje psihički me opterećuju i ograničavaju. NEkada se tješim da mogu biti sretna što nemam fizičko nasilje u obitelji,no to je tako jadno čime se tješim. Htjela bih ako možete da me savjetujete kako da budem hladna prema tome. Jer mama vrlo dobro zna da sam emotivna,osjećajna i da bi za bližnje sve napravila i zna da joj se pokoravam,uzimam sve previše k srcu i svjesna sam da kada pokušava nešto postoći kod mene da ide na fintu grižnje savjesti. Kako se nositi s time,luda sam više. Toliko sam iskrena prema njoj i osjećam potrebu da majka i otac trebaju sve znati da bi bili sigurni u dijete,govorim im tko je što pio vikendom iz društva,kakav je tko,apsolutno sve. Ali oni i dalje svoje guraju. Njih dvoje su si super takvi kakvi jesu. Zbog toga mi je bar drago. Da napomenem 21 mi je godina,studiram izuetno težak fakultet. Moja sestra je isto završila jako,jako težak fakultet bila ODLIČAN student. Ja dajem za sada sve po planu polažem sa četvorkama predmete,zalomi mi se tu i tamo dvojka no mamin komentar na to je : "samo dvaaaaaaa????!" Ili komentar na 4: "Ah super kćeri,suuuuper,samo osjetila sam da si se zapustila jako u učenju". Ma ...mogla bi do besjvesti ovako. Baš ono što mi dečko kaže : uz neprestano učenje još moraš i njihove potrebe zadovoljavati. Želim ići vidjeti svoje nećake njihov komentar na to je : AAA čuuuuj ti procjeni da li stigneš ,imaš li vremena?!" kada sam kod sestre nakon pola sata zovu i ja se javim oni samo kažu niti halo ništa nego : "IDeš ti doma?" :((((