Drage moje, molila bi vaše mišljenje u vezi odnosa s jednom (bivšom) prijateljicom. Prije nekih 6 godina odselila sam u drugi grad zbog posla i tamo upoznala jednu curu s kojom sam se jako sprijateljila, pomogla mi je u snalaženju u novij sredini, puno smo izlazile, družile se, ona je bila i kod mene ( u rodnome gradu) nekoliko puta. Stekla sam povjerenje u nju, iako nisam puno znala o njoj, a jedna zajednička znanica mi je o njoj pričala negativno (zajedno su radile, ta znanica je njoj bila nadređena i moja prijateljica mi je rekla da je zbog nje navodno ostala bez posla, da joj je smjestila neku igru). Ja sam i jednoj i drugoj rekla da sam dobra s oboje, da su njihovi odnosi njihova stvar i da se ne želim igrati suca. U jednom svom momentu neke krize (nesretna ljubav) povjerila sam joj jednu tajnu, koja se ticala odnosa mene i jednog dečka koji je bio zauzet. Ja sam s tim dečkom bila frendica, ali sam se s vremenom zaljubila, pa smo nešto petljali, ali nisam se dobro osjećala i nakon malo problematičnog odnosa smo ipak nastavili kao prijatelji i to prijateljtsvo traje i danas (odavno sam se odljubila od njega i sada sam u sretnoj vezi). Njegova sadašnja žena (tadađšnja cura) je dobila neko anonimno pismo u kojem se navodi kako on i ja nešto petljamo (iako je tada to bila stvar prošlosti) i kako sam se ja hvalila jednoj prijateljici koja je to ispričala u jednom društvu. Ja sam odmah posumnjala na tu curu, iako je postojala velika mogućnost da je to bila izmišljotina jednog čovjeka koji je na sve načine pokušavao izbaciti toga dečka s njegovog radnog mjesta raznoraznim smicalicama. Bez obzira na svoje tadašnje osjećaje prema tom dečku, nisam htjela da ugrozi vezu, jer sam shvatila da on tu curu ipak voli i želi s njome provesti život, tako da sam se bila povukla. Ona je u to vrijeme započela jednu vezu pa smo se malo manje viđale, ali kada me je nazvala jednostavno se nisam imala volje javiti, jer nisam znala kako bi reagirala na njen poziv. To je bilo prije nekih 3,5 godine. Nakon toga joj se više nisam javila, a ni ona nije pokušala doći do mene. U međuvremenu sam se vratila doma, u svoj grad, zaposlila, započela vezu, ostala u kontaktu s nekim ljudima iz toga grada (uključujući i tog dečka za kojeg sam sretna da je uspio ipak sačuvati vezu i sada je sretni suprug i tata), ali s njom se nikad više nisam čula ni vidjela. Kada sam odlazila iz tog grada htjela sam joj samo poslati mail, ali mi je bilo glupo jer već godinu dana nismo bile u kontaktu, onda sam se htjela javiti od doma da je vremenske distance pitam da li je to ona prenijela ili ne, jer sam je možda krivo optužila. S vremena na vrijeme me proganja takav prekid prijateljstva jer smo stvarno jako puno vremena provodile zajedno i bila mi je od pomoći, ali kada se sjetim da je možda izigrala moje povjerenje (ovo je znala samo ona) onda me uhvati neki bjes kako sam bila glupa i naivna. Sada me opet počelo opsjedati to da joj se javim, jer ne volim neračišćene odnose, ali ne znam da li je pametno nakon toliko vremena. P.S. Moram napomenuti da smo taj dečko i ja zajedno radili u tome gradu i da smo se dosta poslovno družili (bili smo generacisjki bliski i novi u toj sredini koja je jako tradicionalna i kruta), tako da je moguće da je i netko iz te poslovne sredine sam iznio neke zaključke, jer za njih ne postoji prijateljstvo između muškarca i žene. Šta mi vi svajetujete, da zaboravim to "prijateljstvo" i idem dalje ili da pokušam doći do nje???