Drage moje,imam prijateljicu koju mogu nazvati sestrom,ona je sad pod stresom zbog skole koja za nju jos nije gotova,ne volim ju puno gnjaviti s tim,stoga ne zapocinjem o tome dok ona sama ne spomene,oduvijek sam joj podrska i stvarno sam dobra prijateljica,stalno ju pokrivam kada zeli ostati duze vani,nikad ju ne osudujem,uvijek je poslusam i dam hrpu savjeta,nikad ju ne ostavljam samu i kada toliko dajem ocekujem barem jedno hvala.Mi smo od malih nogu najbolje prijateljice i znamo jedna drugu u dusu i zato mi je tesko i stalno trazim opravdanje za njeno ponasanje.Kada joj pricam o nekom decku hladno me otpili,kada ju zovem da mi bude podrska,nema veze sto je to glupost,ali meni je vazna,njoj se neda.Znam da joj je sada grozno,da su joj roditelji za vratom i da je to veliki pritisak,ali ja sam uvijek tu za nju,a ona ocito vise nije za mene u potpunosti,zbunjena sam i povrijedena,ne zelim joj nista govoriti jer ima dovoljno problema,ali ne podnosim da me uzima zdravo za gotovo,sto vi kazete?