Bok cure! Odakle početi...Moj problem je moj bivši koji više nikako ne sudjeluje u mom životu a opet je prisutan u svemu....Naima naša prica je počela u veljači prosle godine,zaista sam se zaljubila ono preko usiju sam njegov govor,hod ma sve za mene je to toliko bilo posebno...I da ovo je bila veza na daljinu,400km nas je djelilo...Dolazio je u svoj kraj samo praznicima..Zavoljela sam ga previše...I bilo smo i prijatelji ma sve ljubav iz snova samo ta daljina...Vjerovali smo si..Imamo zajedncki prijatelja bla bla bla...I ugl jednom smo pricali i dosli smo do prekida ,radi daljine...Jer ono ne želim ga gore sprečavat da zivi zivotom jer je u urbanom gradu dok ja sam za razliku njegovog grada u selu..Ugl..pustila sam ga...Danima nisam dolazila k sebi..Imala sam kućne posjete kao da sam bolesnik al malo po malo uspijela sam prešla sam preko njega bar mislim...Nakon nekog vremena mislim dosta ubrzo nakon prekida 1,2 mj odlucila sam krenut dalje jer nista necu postić našla sam si dečka bio mi je smiješan al sam ga zavoljela i dan danas sam s njim...Volim ga al nikako kao bivšeg...On sve zna o nama i mrzi ga,i rekla sam mu ako je bio poseban za mene i sve zna i normalno je to primio jer to je proslost a mi smo u sadasnjosti...Nakon nekog vremena počeo je opet o njemu bio je nepodnošiv al voljela bi kad bi ga spomenuo jer bi krenula moja sjećanja...prvi zagrljaj,poljubac,upoznavanja,zezanja...I iako sam s ovim dečkom proživjela 100x više nego s njim meni je sve s njim toliko posebno da ja to ne mogu opisati....Moj decko shvatio je koliko mi je bio poseban ,da mi je neku vecer rekao sto ga muci toliko tocnije misli da je on bolji od njega,da sam ga voljela više nego sto njega sada volim itd....I opet mi ga je spomenuo i ono misleći o njemu i svemu tome ja njemu preko mobitela pricam kako to nije istina ..Mislim i nije,jer on je bio kao dječja ljubav,a s ovim deckom koji je malo starij odrastam..Nema potrebe da letam i gubi razum radi nekog...Volim ga ,dok on mene obožava ja sam idol u njegovim ocima,radi sve kako zelim,sto pozelim dobijem ne inzistiram ni načem al kaze da voli vidjet moj posebni osmijeh da voli me vidjeti presretnu....Volim ga da al ne kao bivšeg koji mi opet u posljednje vrijeme sve češće doluta u misli...Nemam nikakvog kotakta s njim al opet je tu u srcu negdje se sakrio dok ovaj živi u meni.....Što vi kažete na ovo??