Velike svilene ili drvene lepeze danas većinom vidimo u povijesnim filmovima ili u rukama baka koje se hlade na ljetnom suncu. Lepeze ili mahalice stoljećima su bile sastavni dio garderobe, a posebno su se u europskoj kulturi popularizirale u 17. i 18. stoljeću kada su dolazile u nizu boja, dezena i materijala koji su se kombinirali s haljinama uglednih dama.
Inače, lepeze se sastoje od plošnog dijela namijenjenom stvaranju umjetnog ugodnog povjetarca i drške. Koriste se doslovno tisućljećima, a prve slike lepeza datiraju još iz starog Egipta. I ugledne Rimljanke i Grkinje obično su imale ropkinju koja bi ih hladila velikim lepezama, a slično korištenje lepeza bilo je popularno i u Kini, Japanu i Indiji. Sve do početka 20. stoljeća skupocjena lepeza bila je važan dio ženske garderobe, a iako se lepeze i danas koriste, mnogo su manje zastupljene no što su to nekoć bile.
Taj romantični modni dodatak tako je niz stoljeća bio pratitelj elite brojnih civilizacija, a sve iz potrebe da se lakše podnese boravak na suncu ili vrućini.
U istočnjačkoj tradiciji lepeze nisu bile rezervirane samo za žene, kao što je to slučaj na Zapadu, već su ih koristili i muškarci. Materijali za izradu lepeza mogli su biti jeftini, poput palmina lišća, ili pak iznimno luksuzni poput perja ili svile. Drške su se izrađivale od bjelokosti, zlata, srebra i cijenjenih vrsta drveta.
U Europi su se u 6. stoljeću počele široko koristiti ceremonijalne lepeze u obliku kišobrana za crkvene procesije, a male ručne lepeze u formi modnog dodatka na vrata su došle u 16. stoljeću. Najstarija sačuvana lepeza u Europi datira iz 1620. Mahalice i lepeze tada su bile privilegija plemstva, a aristokratkinje su se međusobno nadmetale koja će imati ljepšu, raskošniju i skupocjeniju.
Zanimljivo je kako je na francuskom dvoru 18. stoljeća nastao pravi tajni govor lepeza koji se učio u plesnim školama. Svaki pokret lepeze imao je svoje značenje kojim se slala tajna poruka. Tako je zatvorena lepeza položena na srce značila da osoba nekome poručuje da ga voli.
U 19. stoljeću lepeze dolaze u širu upotrebu i počinje ih kupovati i koristiti i građanstvo. Stvaraju se prve zbirke i privatne kolekcije skupih lepeza, a otvaraju se i izložbe s rijetkim skupocjenim primjercima.
S obzirom na to koliki su povijesni značaj nekoć imale, lepeze su danas definitivno zapostavljene. Najviše se proizvode i koriste u Kini, a službeno su priznate i kao dio španjolskih narodnih nošnji, no na ulicama gradova rijetko ih viđamo. Skupocjene lepeze stvar su prošlosti te su vrlo rijetke, ali to ne znači da se jeftinije verzije ne mogu kupiti.
Mi smo pronjuškale Amazonovu ponudu lepeza i pronašle deset simpatičnih modela. Odaberi jednu, rashladi se i pri tome osjećaj kao dama iz prošlosti.