Sjedila sam neki dan na aerodromu i promatrala ljude oko sebe. Nema se na zagrebačkom aerodromu što raditi, ionako. A nema se ni što vidjeti, nažalost. Sjetih se tad nekih drugih aerodroma i razmišljajući pokušavam dokučiti zašto pored mene ne šeću žene u prekrasnim kostimima noseći torbe za kojima bih uzdisala i sa svevremenskim frizurama. Čak su taj dan izostali najpoznatiji svjetski promotori Luisa Vuittona, sićušni Japanci. Nije više ni njima do putovanja. Znam ja zašto pored mene nije modna revija, a vjerujem da znamo svi. Sve se naše modne novine ili one koje bi to rado bile, bave svime i svačime: od trača do stylinga nekih naših celebrityja, ali da li i modom? Ako da, kako? Tako što podilaze svima. Pa nije točno da se svi dobro oblače, pa čak ni korektno. Miješaju se stilovi i tkanine koje ni totalni amater ne bi pomiješao. Kako zaboga hvaliti ženu jakih bedara u minici na svijetle, prozirne, a nerijetko sjajne čarape. Ili zašto pohvaliti nečiju haljinu, ako toj osobi koja je uprizoruje ona uopće ne stoji. Taj bi niz mogao biti dugačak, pa čak i predugačak, ali nikako zanemariv. Oblačenje ili nečiji izgled zaista može oduševiti, ali nek to tako i bude. Budimo iskreni, pamtili smo sjajne kostimografije proizašle iz holivudskih tvornica mašte i nerijetko ih kopirali, ali to se rijetko viđa na našim ulicama. Pitam se: je li tome uzrok opća letargija ili nedostatak uzora? Smijemo li se odreći dobrog izgleda iz nekih krivih povoda? Nemate li bolji osjećaj, više samopouzdanja i sigurnosti kad znate da je vaš izgled dobar i pamtljiv? Nije li lakše podnijeti loš rezultat, prognozu ili ishod kad izgledate bolje od drugih? Koliko ste puta zaključili da bolje prolaze 'ljepši' ljudi, iako ne i nužno bolji. To je vjerojatno samo naš doživljaj, ali on proizlazi iz te sigurnosti koju upravo 'ljepši' ili 'sređeniji'  ostavljaju za sobom. I kad sve to priznate, hoćete li i slijedeći put pokušati s 'APP' ili 'ako prođe-prođe'? Sve mogu razumijeti, neznanje i nemoć, ali nedostatak volje - ipak ne. Radila sam sa dosta žena consulting i uvijek je ishod bio dobar, pa čak i odličan. Ali uspjeh tek počinje na imidž consultingu, jer otvaranje mogućnosti je naznaka svega što se tek treba dogoditi. No, najviše me veseli to ozračje ideja koje nastaju i rješenja koja se nameću. Pravo čudo je samopouzdanje koje se može rezati na velike komade i koje je totalno zarazno i naprosto plijeni pažnju. A komentari kojima se hvale moje klijentice ili oni kojima hvale njih izgledaju ovako: ‘To si ti, ali drugačija, posebna, elegantna i samouvjerena, a jesi li ti malo smršavila?’ Ili: ‘Što je novog u tvom životu? Priznaj!’A one se smješkaju, pomalo sramežjivo, no više samodopadno.Jedva čekam opet sjesti na zagrebački aerodrom i promatrati vaše samopouzdanje. Andreja Horvatić, savjetnica imidž konzaltinga www.profashion.com.hr www.image-consulting.com.hr Ambasadorica AICI-a za Hrvatsku