

Kao i obično, događala se hrpa stvari. Nepodnošljivo puno stvari za nekog tko je tehnički nezaposlen i za očekivati bi bilo da doma spava. Ne sjećam se kad sam imala više posla no sad...
Nekoliko puta sam „pala“ ali općenito frendice se čude kako coolerski podnosim i činjenicu da sam... hm... od korporativnog igrača odjednom poslala slobodni strijelac (plaćenik, hired gun, what have you...) i još jednu Činjenicu s velikim Č o kojoj ćemo, možda, kasnije.
Ovaj je tjedan pao i „seks“. Otprilike. Ne baš seks, ali nešto jako blizu tome. Našla sam se s ljubavi svog života i moljakala pusu pogledima napuštenog psića (a jes zavodnički!), a onda i izrijekom, čime sam zaslužila SMS za laku noć od više od dva slova, koliko obično dobijem (naime „ln“).
Nakoliko dana kasnije, na Dan D, moj je tretman opet bio nešto sasvim novo. Cvilila sam za bambusom no umjesto toga dobila sam masažu i detoksifirajući tretman egzotičnim drvenim kamenjem. Iz srca Francuske Gvajane dolazi Wacapou drvo: plemenito, čvrsto i s jedinstvenom pigmentacijom.
Ne može se reći da nije upalilo. Ni pola tjedna kasnije, na kraju intervjua, požnjarao me dida koji mi doslovce može biti djed. Nazvala sam Sukie koja je umrla od smijeha. Pa ljubav moj života koji se isto smijao. (Zašto se svi smiju?!) Pa Dubravku. I ona je grcala od smijeha dok sam ja protestirala protiv svojih „energetskh gaćica“ koje privlače sve redom. „Hoću nove gaće! One koje ne daju blizu nikom starijem od 40!“ „Ok, nema problema, sredit ćemo“, rekla je. Ne mogu dočekat, strah me na cestu izić da me neki dida ne zaskoči!
Tu noć nisam spavala. Na pamet mi je padalo na desetke stvari koje sam mogla napraviti da se bolje, prije i efikasnije obranim. Ali posve sam se zablokirala jer se radilo o didi. Nisu me odgojili da mlatim starce i da sam prema njima nepristojna. A trebala sam možda biti jedno i drugo.
Moje je tijelo na epizodu s didom reagiralo na jedini način na koji zna – navlačenjem „oklopa“. U tri dana koja su slijedila bez ikakva razloga i povoda dobila sam 2 kile... sve nekako oko donjeg trbuha (druga čakra) i pleksusa (treća).
Međutim taj isti moj špekić izgleda puno bolje no što je izgledao prije dva mjeseca. Sama najveće promjene vidim na rukama (nadlakticama). Sjetim se Oprah kako se zezala na svoj račun i račun svojih „flabby flaps“. Moji više nisu flabby. Dubravka kaže da ona najveću promjenu vidi na bedrima i guzi, ali ja oduvijek imam dobro mišljenje o svojim bedrima (ah, ljubav mog života mi je nekad „pjevao“ o njima, pa sam ih i ja zavoljela) i guzi (koju ne vidim, jer nemam oči na leđima)
Svi ti učvršćujući tretmani djeluju, makar moje prehrambene navike nisu baš „uredne“ (ponekad ni zdrave), a oklop se tu i tamo „uzjoguni“.
Nekoliko dana kasnije dolazi Dubravkin SMS: „I, kad ćete već jednom sjesti pred čarobno ogledalo? Vrijeme je za promjenu imagea.“ Pretpostavljam da mi za sljedeći termin neće trebati trenirka.
Jasmina Malnar