Komunalni brak
Naša kultura počiva na ideji da je brak sveti sporazum između dvoje ljudi koji podrazumijeva međusobnu podršku i dijeljenje intime. To znači da stupanjem u brak napuštamo naš prethodni život u kojem smo bili orijentirani samo na sebe i da od sada u obzir uvijek uzimamo i drugu osobu. U tako zvanom komunalnom braku supružnicima je prioritet zajednički provedeno vrijeme, bez obzira na to rade li skupa nešto smisleno ili jednostavno sjede jedno podred drugoga u tišini. Za razliku od razigranog braka u kojem se preferiraju stimulirajuće aktivnosti, kod ove vrste braka najvažnije je povezivanje.
No, problem je što u tome ljudska priroda nije niti stabilna, niti je nepromjenjiva. Osobe u takvom braku mogu početi privlačiti stvari koje njihove partnere ne zanimaju. Također, intima u komunalnom braku nije zaštićena od toga da postane utabana i predvidiva pa će partneri postati zainteresirani za nove osobe koje će im dati osjećaj da su 'ponovno živi' i autentični.
