Ne tako davno vjenčanje se podrazumijevalo. Neudana žena već se u kasnim dvadesetima nazivala 'starom curom', a mnogi su u brakove ulazili i ostajali zbog društvenih očekivanja, financijske nestabilnosti i jer nisu imali izbora. Bračna se zajednica često i idealizirala pa je starijim generacijama katkada i dalje čudno kad čuju da je neki par već godinama zajedno, a nikako da se 'uzmu'. Nakon te konstatacije često slijede propitkivanja o tome što se čeka i kad će svadba.
Treba imati na umu da je sretan brak predivna stvar i da bi parovi pred oltar ili matičara trebali stati onda kad oni osjete da je pravi trenutak za njih, bez forsiranja zbog očekivanja, godina, trudnoće ili neke koristi. Treba slušati sebe jer, na kraju krajeva, svadbu mladenci ne čine samo radi gostiju nego prvenstveno zbog sebe i ulaska u novo životno razdoblje. Pripreme za vjenčanje – od isprobavanja vjenčanice do odabira prostora – trebalo bi biti veselje, a ne muka.
I dok neki parovi jedva čekaju reći 'uzimam', drugima ideja o velikoj proslavi pa ni obredu vjenčanja uopće nije privlačna. Godinama su zajedno, žive kao da su u braku, ali bez vjenčanog lista. Kad ih netko upita kad će svadba posežu za nekim od ovih odgovora. Izdvajamo ih u nastavku i ističemo da je najvažnije da je par zadovoljan i sretan – s ili bez 'papira'.