Došlo je vrijeme da progovorimo koju i o jednoj vrlo škakljivoj i potencijalno nezgodnoj temi: treba li i koliko uopće na početku nove veze pričati o prošlim vezama?
Svi smo to prošli i svi znamo o čemu se radi: upoznali smo nekog, počnemo izlaziti s njim, polako ga upoznajemo, svakog dana osjećamo se bliži... A onda nam odjednom izleti nekoliko nesmotrenih riječi o nekoj prošloj vezi, i evo problema!
Ili vam je možda poznata ovakva situacija? Sjedimo jedno pored drugog, nježno šapućemo i gugućemo o svemu i svačemu, kad naša nova ljubav iznenada ispali pitanje: koliko si ih imala prije mene, ili kakva ti je bila bivša djevojka, ili nešto u tom stilu... I što sada reći?
U svijetu za dvoje treći samo smeta
Na početku veze prirodno je da novog partnera uspoređujemo s onima iz prošlosti. Tražimo sličnosti s prethodnim vezama, dijelom stoga jer nastojimo shvatiti njegove postupke uspoređujući ga s ljudima koje smo u prošlosti bolje upoznali, a dijelom i zato što želimo izbjeći pogreške koje smo napravili u davno propalim vezama.
Sve je to je potpuno normalno. Ljudski je da smo nesigurni kad se nalazimo u nepoznatoj situaciji, a najbolje se osjećamo onda kad nam se čini da vladamo situacijom i da točno znamo kako se ona razvija. Zato novog partnera i novu vezu pokušavamo ukalupiti u obrasce koje smo ranije naučili. Ako ga uspijemo usporediti i povezati s nekim drugim, po prilici ćemo znati kako se postaviti prema njemu i kakve reakcije možemo od njega očekivati: ali ako ga ne možemo usporediti baš s nikim, kako da se onda ponašamo i što da očekujemo?
To "ukalupljivanje" normalna je ljudska reakcija. Ali – naravno da dolazimo do jednog "ali" – to ne znači da te usporedbe moramo i smijemo iznositi na glas i prepričavati ih novom partneru. Možda su on ili ona doista jako slični nekoj našoj bivšoj ljubavi – ali to im ne moramo stavljati na nos! Oni sigurno ne žele slušati o tome.
Jednako kao i mi, tako se i naši partneri žele osjećati posebni, jedni i jedini. Neprestanim usporedbama u stilu "stvarno nevjerojatno ličiš na moju bivšu curu" ili "lijepo mi je u krevetu s tobom, podjednako kao što mi je bilo i s bivšim" zasigurno nećemo postići atmosferu prisnosti i intimnosti.
Da bi se u društvu s partnerom osjećali ugodno i blisko, moramo stvoriti svijet samo za sebe; ali to nećemo postići ako neprestano prizivamo nekog trećeg, pa makar samo kroz riječi i kroz stare uspomene.
Rane iz prošlosti neka ostanu – u prošlosti
A što ako smo upravo izašli iz neke vrlo ružne veze, takve u kojoj smo ostali povrijeđeni i razočarani? Tipične su takve situacije razvod, veza obilježena nasiljem ili veza koja je završila saznanjem o partnerovoj nevjeri.
Emocije su još jake, rane svježe, ljuti smo i žudimo za osvetom kad se prisjetimo razočaranja koja smo doživjeli.
Ali naši novi partneri nisu krivi za ono što smo proživjeli u prošlosti! Njihov zadatak nije da nas tješe ili da nam posluže samo kako bi lakše preboljeli bivše veze. Ako neprestano izvlačimo ružne slike i emocije iz prošlosti, time ne postižemo ništa konstruktivno, ali opterećujemo sadašnju vezu. Kakva je korist od toga? Nikakva, naravno! Bivši su nas partneri povrijedili i upropastili nam jednu vezu – najgore što možemo napraviti je da im dozvolimo da nam upropaste i ovu!
Da, ružno je i nemoralno ako su vas bivši suprug ili supruga prevarili. Ali nemojte svoju ogorčenost neprestano izvlačiti na površinu, nemojte stalno iznova o tome govoriti novom partneru. On ima jednako pravo na lijepu vezu kakvo ste nekada dali bivšim partnerima – i zato se potrudite ne opterećivati sadašnjost ružnim stvarima iz prošlosti!
Svi žele biti prvi, ili barem posebni
Prošlost mora ostati iza nas. Danas je novi dan, i vrijedi živjeti samo za njega ili planirati za sutra – ono što je bilo jučer neka i ostane tamo!
Jedna od muškarcima posebno bolnih tema su prijašnja seksualna iskustva njihovih partnerica. Naravno da svaki muškarac shvaća da svojoj djevojci vjerojatno neće biti baš prvi, posebno ako su započeli vezu u njezinim dvadesetim godinama ili još kasnije.
Očekivati da će djevojka sto godina čekati svojeg princa ipak je malo previše! Ali s druge strane, ni jedan muškarac doista ne želi čuti o tome koliko je ona partnera imala i kako joj je s njima bilo.
Nešto se bolje s prošlosti svojih izabranika nose žene, ali ni one ne žele slušati detaljan opis svega onoga što su nekad davno radili s bivšim djevojkama. Ako su nešto usput naučili, super! – ali nemojte molim vas daviti sa slikovitim opisima.
Koliko i da li pričati o prošlim vezama?
Iskreno ne vidim neku preveliku korist od razgovora o prošlosti. Ipak, povremeno svatko od nas osjeti potrebu saznati nešto o partnerovoj prošlosti, o tome što je radio prije nego je ušao u naš život (i mi u njegov).
Gotovo nesvjesno, ili protiv naše volje, pobjegne nam pitanje o njegovim/njezinim bivšim vezama. Isto tako i oni nama povremeno postave takva pitanja. Kako se postaviti u takvim situacijama, što odgovoriti i s koliko detalja?
Ključ je očito u tome da se pronađe prava mjera u detaljnosti odgovora! Naravno, ako neprestano izbjegavamo odgovoriti na pitanja, to će pobuditi sumnju u našu iskrenost. Naši će partneri pomisliti da nam ne mogu vjerovati kad ne možemo odgovoriti iskreno čak ni na takva pitanja o prošlosti.
S druge strane, ako odgovorimo s previše detalja, dovodimo se u opasnost da partner požali što nas je uopće nešto pitao. Neće biti dobro ako sazna stvari koje bi bilo bolje ostaviti zakopane duboko u prošlosti.
Zato je najbolje odgovoriti iskreno, prikazati prošlost onako kako ju vidimo i kako je se sjećamo – ali ne kopati preduboko, ne ići u detalje! I naravno, treba izbjeći zamku uspoređivanja sadašnje veze s prošlima.
Ako baš moramo napraviti nekakvu usporedbu, neka ona bude usmjerena afirmativno prema sadašnjoj vezi. Lijepo je čuti "nikad nisam bio tako sretan/sretna u prošloj vezi kao što sam sada s tobom" – ali nije lijepo ako kažemo da nas je bivši partner doduše varao, ali je recimo "seks s njim bio puno bolji".
Budite iskreni u odgovorima, ali umjereni u detaljima!
Ne dajte se na stolicu za ispitivanje
Sad kad smo pretresli onaj "naš" dio odgovornosti, sad kad znamo da je za prošlost često bolje da ostane iza nas (odnosno da joj tek povremeno dozvolimo da malo pomoli nos i pojavi se u sadašnjosti), razmislimo malo o našim novim partnerima. Kako se postaviti prema njima i njihovoj radoznalosti?
Što ako je taj naš novi partner previše radoznao, što ako nikako ne može odustati od kopanja po našoj prošlosti? Neprestano nas nešto zapitkuje, stalno traži da povlačimo uspoređujemo novu i staru vezu?
Obično se takva potreba javlja kod nesigurnijih osoba. Ako je to slučaj s vašim partnerom, pomognite mu da se opusti uz vas i prestane se bojati – ali mu ne dajte da do besvijesti kopa pa vašoj prošlosti.
Rekli smo već da je na pitanja najbolje odgovoriti iskreno i bez sakrivanja nezgodnih činjenica, ali ipak uz osjećaj za mjeru i bez inzistiranja na detaljima. Vaš partner ima pravo pitati vas što god želi, ali i vi imate pravo ne odgovoriti na određena pitanja ako se odnose na stvari o kojima radije (još) ne bi htjeli govoriti.
Ako vam se neko pitanje ne svidi ili vam se učini previše indiskretno, zamolite partnera za razumijevanje. Recite mu da u ovom trenutku ne želite pričati o toj temi. Naglasite da ne skrivate od njega ništa ružno, da mu ne želite lagati, ali da su vam ta tema ili ta razina detalja previše u ovom trenutku. Radije ne bi pričali o njima.
Na kraju krajeva, slobodno recite ako smatrate da bi takvim razgovorima u sadašnju ezu dvoje unijeli negativnu energiju iz prošlosti. To sigurno ne želite ni vi ni vaš partner/partnerica.
Bit će još vremena za detalje
Detalje naročito izbjegavajte na početku veze, dok još niste stvorili čvrstu povezanost s novim partnerom. Bit će vremena za eventualna detaljna prepričavanja kasnije, kad vaša veza uđe u zreliju fazu!
Na početku nove ljubavi vas se dvoje još ne poznajete dobro. Još uvijek možda ne možete ispravno procijeniti njegove reakcije. Ne znate kako će reagirati na vaše uspomene i pojedine detalje iz vaše prošlosti. Izbjegavajte zato škakljive pojedinosti!
Jednom kad se dovoljno upoznate, kad steknete uzajamno povjerenje i kad vas ljubav čvršće poveže, tek tada možete ispričati detalje koji ga zanimaju ili ih vi baš silno želite podijeliti s nekim.
Ali mislim da vam u toj fazi prošlost definitivno neće više biti važna, i sumnjam da ćete imati potrebu pričati o njoj. Nova će ljubav zamijeniti staru, a sjećanja na prošla razočaranja i neuspjehe izblijedit će zauvijek!
Zapamtite: o čemu god da pričate sa svojim novim partnerom, neka vam cilj bude postizanje većeg osjećaja bliskosti i povjerenja s njim. Neka zato i priče o prošlosti budu usmjereni prema tom cilju.
Nastojte da vaši odgovori postignu da se partner osjeti sigurno i voljeno, a ne da mu nerazumno ispričanim detaljima srušite samopouzdanje i udaljite ga od sebe!
Na kraju krajeva, prošlost je važna samo onoliko koliko joj važnosti damo. Što je bilo – bilo je, zaboravite na to i krenite dalje!