Simpatični vojnik u neobičnoj uniformi posljednjih je godina vrlo popularan kao dio božićnog dekora. Vjerojatno si ga primijetila u gotovo svakom izlogu, a pune su ga i police dućana u adventsko vrijeme tako da je velika vjerojatnost da se ovog Božića, ako dosad nije, orašar useli i u tvoj dom. No, znaš li priču o drvenom vojniku i zbog čega je on postao simbol Božića? Tradicija potječe iz Njemačke i stara je nekoliko stotina godina.
Orašar je ustvari izvorno bio jednostavni metalni alat za drobljenje oraha, lješnjaka i badema. Funkcionirao je tako da su mu usta bila drobilica, a imalo ga je svako domaćinstvo. Nijemci vjeruju da orašar donosi sreću ukućanima i štiti dom od zlih duhova, a to mu je danas jedina funkcija. Tek u 17. stoljeću orašar poprima oblik u kojem ga prepoznaješ. Za to je najzaslužniji gospodin Christian Steinbach koji je orašare krenuo izrađivati od drveta, u obliku vojnika, a obiteljski posao još i danas vode njegovi potomci. Početkom 20. stoljeća orašar prestaje biti drobilica za orahe i postaje simbol sreće, zdravlja, snage i moći i upravo kao takav, poklanja se za Božić onima koje voliš i kojima želiš sve najbolje, a prvenstveno djeci.
No, nije simbolika jedina koja je ovog drvenog vojnika učinila slavnim diljem svijeta i neraskidivo vezala za Božić. Najzaslužniji za to je balet Petra Iljiča Čajkovskog, nastao na predlošku predivne božićne priče "Orašar i kralj miševa", Ernesta Hoffmanna. Priča govori o djevojčici Klari koja pod borom pronalazi neobičan poklon, drvenog orašara koji u njezinom snu oživljava i postaje princ. Zahvaljujući igračkama miševima koji također ožive i poraze zločestog kralja miševa, nestaje čarolija kojom je mladić bio začaran. Oživjeli princ vodi Klaru u čaroban svijet Vile Šećera, a na kraju priče ona se budi u blagdansko jutro, shvaćajući da je sanjala predivan san. Praizvedba baleta održana je 1892.u Sankt Peterburgu, no nije polučila uspjeh. Na ruskom se ovaj balet zove "Ščelkunčik".
Balet koji će postati neizostavni dio blagdana i za kojeg se ulaznice rasprodaju čim budu puštene u prodaju, postao je popularan tek sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, kada ga je na scenu postavio ruski baletni koreograf gruzijskog porijekla George Balanchine.
Sada kada znaš priču o ovom ponositom vojniku u neobičnoj uniformi, složit ćeš se da je orašar savršen božićni poklon, a balet nešto što dogodine ne smiješ propustiti. Budeš li imala sreće pa nabaviš kartu, možda ga uspiješ pogledati još ovih blagdana.