Lucija je naše tradicionalno ime koje dolazi od latinske imenice lux (u genitivu lucis), a znači svjetlost, sjaj i jasnoća. Muško ime Lucius bilo je jedno od najpopularnijih imena u rimskoj povijesti. Prekrasno je to značenje za ime djevojčice, a nekada su ga nadijevali bebama koje su se rađale u zoru - jer tada se zajedno s njima rađao i novi dan.
Sveta Lucija od Sirakuze, mučenica je i zaštitnica vida, odnosno slijepih, u fizičkom i duhovnom smislu, ali i ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Njezin se dan u katoličkom kalendaru obilježava se 13. prosinca. Osim što se sadi pšenica, običaj je bio da se prate vremenske prilike od dana svete Lucije do Božića. Naši su stari vjerovali kako se po tim danima može predvidjeti vremenska prognoza za cijelu narednu godinu. Također, na ovaj se dan nekoć darovalo djecu koju je Sveti Nikola zaobišao, a umjesto Krampusa pratila ju je crna baba Luce koja je strašila mališane.
Lijepim imenom Lucije nazivaju se djevojčice diljem Europe, a osobito u Italiji i Španjolskoj, no popularno je i u SAD-u. Kod nas je jedno od omiljenih ženskih imena, a vole ga i u susjednoj Bosni i Hercegovini gdje je na popisu 50 najčešćih imena. Čini se da ovo znakovito ime lirskog zvuka nikad neće izaći iz mode, a ako je vjerovati staroj latinskoj poslovici nomen est omen, odnosno koja kazuje da je ime znak ili karakteristika, onda za svoju kćerkicu možemo izabrati ovo ime i ako bismo rado da ima neke od osobina koje navodno krase sve Lucije. Evo nekih od njih: