Blagdan Svete Katarine (25.studeni) označio je posljednje dane jeseni i početak zime. Od Svete Kate počinju pripreme za Božić i pjevaju se božićne pjesme. Najpopularnija meteorološka izreka koja spominje ovu sveticu vezuje je uz snijeg, poznata je mnogima: Sveta Kata, snijeg na vrata. Obično u ovo doba, krajem studenog možemo očekivati pogoršanje vremena i osjetno zahlađenje. To je ujedno i vrijeme kada počinju pripreme za blagdan Božića. Prema legendi o ovoj svetici, Katarina Aleksandrijska je bila učena ljepotica koja se suprostavila caru Maksiminu II  i njegovoj želji da iskorijeni sve kršćane u Aleksandriji. Car je okupio najučenije filozofe da ju odvrate od vjere, u čemu nisu uspjeli. Katarina je bačena u tamnicu i mučena glađu koju je preživila zahvaljujući pruženoj pomoći od anđela. Car je naredio da se za nju izradi nova sprava za mučenje, kotač s bodežima kako bi bila isječena na komade. Međutim, plamen s neba je spalio kotač i Katarini je naposljetku odrubljena glava. Iz krvi koja je potekla iznikle su ruže šireći svoj miris po cijelom svijetu. Tijelo pokojnice anđeli su prenijeli na Sinaj gdje je u 6.stoljeću izgrađen samostan koji postoji i danas. Sveta Kata se štuje i slavi diljem svijeta kao zaštitnica učitelja, pravnika, teologa, tajnika, knjižničara, arhivista, učenika, kao i još mnogih drugih osoba koje u svojoj struci posežu za knjigama i znanjem koje one sadrže.   Adventsko vrijeme Nakon 25. studenog tradicionalno počinju pripreme za Božić, u nekim se krajevima od tog dana posti četiri tjedna, a vjernici idu na mise zornice i duhovno se pripremaju za blagdane koji slijede. Sveta Katarina najavljuje adventsko vrijeme kada vjernici izrađuju adventske vjenčiće, a u crkvama se pjevaju adventske pjesme koje najavljuju radosnu vijest. Neke od tih pjesama svima su nam poznate i pjevaju se često i u našim crkvama. Došašće ili Advent vrijeme je pripreme za Božić, dolazak i rođenje Isusa Krista. Počinje četiri tjedna prije Božića, završava 24. prosinca na Badnjak. Kršćani u Došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi. Tijekom Adventa u crkvama se slave mise zornice, a u liturgiji prevladava ljubičasta boja. U Došašću izrađuje se i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje Došašća. U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Doba je Adventa skromno, kićenje počinje tek za Badnjak. Adventski vijenac U Došašću izrađuje se i stavlja na stol adventski vijenac, simbol iščekivanja Božića. Nastao je sredinom 19. stoljeća u sirotištu Hambuga. Krug je simbol vječnosti. Borove grančice simboliziraju besmrtnost, lovor pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i lijek. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njezinu putu u Egipat. Ukrašen je sa četiri svijeće koje predstavljaju četiri tjedna Došašća. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Što četiri svijeće na vijencu točno znače: Prva svijeća je postilica ili prorokova svijeća - simbolizira nadu i iščekivanje. Druga svijeća je pomirilica ili betlehemska - označava mir. Treća svijeća je pastirska, slavi radost i veselje. Četvrta svijeća je svijeća anđela i donosi ljubav. Svijeće su u adventskom vijencu izvorno bile crvene i bijele boje kao simbol Isusove žrtve i pobjede. Danas se adventske svijeće pale u vremenu Došašća na početku svakog novog tjedna. Ljubičaste su boje kao znak pokore i obraćenja. Ponegdje se u trećem tjednu pali ružičasta svijeća kao izraz radosti bliskog Isusovog rođenja. Mise zornice To su rane jutarnje Svete mise koje počinju obično u 6 sati. Simboliziraju budnost kršćana kao odgovor na Isusov poziv iz Evanđelja: “Bdijte“. Odricanje od sna oblik je pokore kojom se kršćanin želi približiti Bogu u želji da odgovori na Isusove riječi. Sijanje božićne pšenice Jedan od adventskih običaja koji se sačuvao do danas jest sijanje božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na dan Svete Lucije 13.prosinca sije se pšenica, simbol života u katolika, i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja Božića. Do Božića pšenica naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, pretkazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.