Sinoć je u multipleksu CineStar u zagrebačkom Branimir Centru održana svečana premijera najiščekivanijeg filma 2017. godine – 'Goran', redatelja Nevija Marasovića. Premijeru filma o kojem svi pričaju proteklih mjesec dana nisu propustile brojne osobe iz javnog i društvenog života Hrvatske – Iva Šulentić, Judita Franković, Nevena Rendeli Vejzović, Ivana Paradžiković, Sanja Vejnović, Senka Bulić, Ana Maras Harmander, Nela Kocsis, Ivana Roščić, Iva Mihalić, Branka Krstulović, Bojan Glavašević, Tijana Pečenić, Lana Gojak, Mario Petreković, Lana Barić, Kristina Krepela, Iva Visković, Miran Kurspahić, Nina Mia Čikeš, Mia Biondić, Nera Stipičević, Robert Zuber, Hrvoje Klobučar, Ana-Marija Percaić, Amar i Alma Bukvić, Anamarija Vrdoljak te mnogi drugi.
Nevio Marasović i Gjermund Gisvold
Radnja ove psihološke drame odvija se u Gorskom kotaru. 'Goran' je priča o životu i posljedicama koje naši postupci mogu imati. Scenarij za ovu psihološku dramu potpisuje talentirani norveški scenarist i književnik Gjermund Gisvold koji je zajedno s redateljem stvorio jedinstvenu radnju, gdje snijegom zameten Gorski kotar ima presudnu važnost za radnju filma, kao i za sam razvoj karaktera likova. Film koji dokazuje da ponekad dobre vijesti ne donose ništa dobro, u produkciji Antitalenta i distribuciji Blitza s kino prikazivanjem diljem Hrvatske kreće 22. prosinca 2016. godine. Zbog ogromnog interesa javnosti, distributer Blitz odlučio je krenuti s kino prikazivanjem u prosincu, od prvotno planiranog početka prikazivanja u siječnju. Filmska ekipa, na čelu s redateljem Nevijem Marasovićem i scenaristom Gjermundom Gisvoldom, te glumcima Franjom Dijakom, Natašom Janjić, Jankom Popovićem Volarićem, Goranom Bogdanom, Filipom Križanom te Milanom Štrljićem poklonili su se pred punom kino dvoranom te su dobili gromoglasne ovacije i višeminutni aplauz publike. Ovo nije božićni film, ali odlična glumačka postava i filmska radnja koja će vas prikovati za kino sjedala, odlična su pozivnica da se uputite u najbliže kino i uvjerite se zašto ovaj film nazivaju hrvatskim Fargom.
Filip Križan i Franjo Dijak
Naizgled idilična atmosfera u Gorskom kotaru pretvara se u noćnu moru, a sedam života biva nepovratno uništeno. Naslovnu, glavnu mušku ulogu glumi jedan od najtalentiranijih hrvatskih glumaca, Franjo Dijak koji je cijeli svoj život predodredio brzi za slijepu suprugu koju je utjelovila Nataša Janjić, kojoj je ovo bila najizazovnija filmska uloga u karijeri. U prvom dijelu filma, svaka akcija, reakcija i stav izneseni od strane likova zbunit će gledatelja i prouzročiti blagu neugodu. Priča je u početku namjerno građena na taj način. Potom se postepeno razvija u drugom dijelu filma, otkrivajući tajanstvenu zagonetku.
Nevio Marasović, jedan od najcijenjenijih regionalnih redatelja mlađe generacije je izjavio: „Dok sam pisao ovaj scenarij s Gjermundom Gisvoldom, imao sam jasnu viziju- želim napraviti čistokrvnu skandinavsku dramu koja će ujedno savršeno funkcionirati i kao hrvatski film s hrvatskim glumcima. Ukratko, udružili smo kreativne snage iz naših različitih poneblja i mentaliteta, izdvojili najbolje od oba svijeta kako bi dobili jedan novi, jedinstveni filmski svijet, u kojem ti elementi skladno nadopunjuju jedan drugog. I čvrsto vjerujem da smo u tome uspjeli, da smo uspjeli stvoriti hrvatski film sa snažnim dramaturškim skandinavskim pečatom. Radnja se odvija u Hrvatskoj, u planinskom predjelu Gorski kotar, kojeg još nazivaju i „Mala Švicarska“. Ljepota snježnog krajolika i njegova mirnoća i pustopoljina reflektiraju unutarnje stanje likova te postaju ključni oblik izražavanja. Kombinirali smo statične i poetične s brzim i dinamičnim kadrovima, s ciljem postizanja neobičnog miksa u kojem se naizgled sve doima normalno i realistično, no u isto vrijeme je potpuno suprotno. Hiperrealizam susreće David Lyncha. Gorski kotar postaje mikrokozmos, izolirani svijet kojem je iznimno teško prići. Umjerena neobičnost (čudnost), koju želimo da gledatelj osjeća podsvjesno u inače veoma realističnoj priči i likovima, daje filmu unikatnu i originalnu notu. Vizualno i stilski, film je mješavina „Fargo“ braće Coen, „Nebraska“ Alexander Paynea i „Drive“ Nicolas Winding Refna.“
Goran je svoju svjetsku premijeru imao na Fantasia International Film festivalu u Montrealu, gdje je Franjo Dijak osvojio nagradu Cheval Noir za najboljeg glumca, u konkurenciji s Melom Gibsonom. Film kojeg mnogi nazivaju hrvatskim Fargom, u kojem je na jedinstven način spojena Skandivanija i Mediteran, zasigurno će oduševiti, ali i iznenaditi hrvatsku publiku zbog šokantnog raspleta.
Osvrt na film:
"Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvijer pokaže svoj trag". Možda je baš ova poslovica na neki način potakla mladog hrvatskog redatelja Nevija Marasovića da radnju svog najnovijeg filma smjesti u zasnježeni Gorski kotar, gdje ga je snimao tijekom prošle zime. Scenarij za film djelo je Gjemunda Gisvolda, norveškog filmaša koji se potrudio da film bude u stilu skandinavske škole trilera.
Naravno, sve je na početku idilično: veličanstvena zima, muška prijateljstva, mir Delnica, tople kuće i sitna zadovoljstva glavnih aktera. No, Marasović odmah daje do znanja da je to lažna idila. Ničim eksplicitnim, do pritajenom glazbom i dugim kadrovima koji u gledatelju izazivaju osjećaj da na udobnoj stolici na kojoj sjedi ima neki kamenčić koji žulja.
Produkcijski vrlo skroman film, sa šest glumaca i jednom glumicom, plus nekoliko sporednih koje na žalost ne pamtite poslije filma, jer ovih "glavnih" sedmoro toliko dominiraju da ne stignete "vidjeti" nikoga do njih tijekom svih 90 minuta.
Cijelu priču nosi Franjo Dijak kao Goran. Najjači je u kadrovima bez riječi, a i inače nema puno teksta. Podsjeća na mladog De Nira u Taksistu i kako se priča odmotava sve je jači i luđi u svojoj muci, neshvaćanju onoga što mu se događa i na što ne može i u krajnjoj liniji, ne želi utjecati. Njegovu slijepu suprugu Lindu igra veličanstvena Nataša Janjić, koja sja fizičkom ljepotom, što je kontrapunkt unutarnjim previranjima i zamršenom zapletu. Tako uvjerljivo glumljenje sljepoće već dugo nisam vidio.
Goran Bogdan, Janko Popović Volarić, Bojan Navojec, Milan Štrljić i Filip Križan ravnopravno se nose s centralnim parom filma i zato sam ih morao sve nabrojati.
Ne bih ni rečenicom o radnji, zapletu i raspletu. No, sve je vrlo brutalno. Slučaj, okolnosti, emocije...Nevio Marasović nikog nije žalio u svom filmu, nikom nije dao popust. Dapače, kratkim hommage-ima, vjerujem, njegovim uzorima, redateljima Kreši Goliku i Mati Relji, ubacuje scene iz filmova Tko pjeva zlo ne misli i Vlak u snijegu, kao pozadinu svoje radnje, kojoj na taj način daje jaku crnohumornu notu. I pitam se od kud tako mladom momku ideja da kao glazbene brojeve ubaci pjesme Kućica u cvijeću koja je bila hit šezdesetih godina prošlog stoljeća i Vozi me vlak v daljave iz ranih sedamdesetih? Savršeno pogođeno i jako efektno.
Foto: Sarah Dombre i Dubravka Kurobasa