Sto godina samoće
„Sto godina samoće“ veliki je književni roman 20. stoljeća za koji možemo zahvaliti nobelovcu Gabrielu Garcia Marquezu koji je 1967. svijet zadivio ovim bezvremenskim djelom koje odiše romantičarskom mistikom, legendama Latinske Amerike i ljudskim sudbinama kakve ne susrećemo često.
Ovaj roman danas književni kritičari smatraju najvećim otkrićem postmodernog stila pisanja, a koliko je popularan dokazuje i činjenica da se radi o drugom najprodavanijem književnom djelu na španjolskom književnosti na svijetu, odmah nakon Don Quijotea.
Kombinacijom romantike, povijesti i fantastike, Marquez je stvorio prekrasnu priču o obitelji Buendia i malom mitskom sela Macondo. Kroz desetljeća koja kao čitatelji pratimo, saznajemo sve tajne, ljubavi i mržnje obitelji, ali spoznajemo i kako je vrijeme relativan pojam te da povijest nije samo kronološki slijed događanja već isprepletanje mitova, činjenica, vjerovanja i legendi.