T. Pratchett: Bromelijada
Strah od drugoga i novoga te suočavanje s nepoznatim lajtmotiv je trilogije Bromelijada koju čine romani Vozači, Kopači i Letači.
Nadahnuće za imenovanje serijala Pratchett je pronašao u cvijetu bromeliji i njegovim stanovnicima, sitnim žabicama koje cijeli svoj životni vijek provedu u tom cvijetu potpuno nesvjesne da samo korak od njihova doma postoji puno veći svijet. Zaplet počne kad prva žabica iskorači iz cvijeta i oduševi se velikim svijetom. Tko su zapravo tuljci? Junaci Bromelijade, čovjekolika bića manja od patuljaka, visoki su samo deset centimetara. Žive u podu jedne robne kuće i misle da je ona cijeli svijet. Kiša, sunce, snijeg i vjetar samo su luckaste stare predaje. U robnoj kući nema ni noći ni dana, ni proljeća ni jeseni, nego postoji samo otvaranje i zatvaranje te sezonske rasprodaje. Tuljci provode vrijeme u nadmetanjima i malim ratovima, odjel protiv odjela, Željezari protiv Galantera, Klobučari i de Likatese protiv Papirničara... I to bi trajalo tko zna koliko dugo da u robnu kuću nisu došli tuljci Izvana. Oni su dobro znali što su kiša, glad i nevolja. A onda se pronijela vijest da se robna kuća zatvara. Tuljci Izvana ostaju bez sigurnog skloništa, tuljci domorodci ostaju bez svojega doma. Zaista je vrijeme da počnu surađivati.
Čeka ih veliki svijet. Čitati Bromelijadu znači silno se zabavljati i grleno se smijati jezičnim vratolomijama i nerazumijevanju koje isprva vlada između tuljaka pridošlica i tuljaka domaćina, njihovu mišljenju o ljudima, njihovim sitnim i krupnim sukobima i nakani da napokon odu doma. Ovi duhoviti romani svjedoče zapravo o povijesti jednoga malog naroda koji unatoč golemim nevoljama ne doživljava krizu identiteta, već posve suprotno, ostaje vjeran sebi i u novim se (ne)prilikama hrabro suočava s pojavama za koje je mislio da su čista izmišljotina.
