Vjerojatno si već čula za istraživanje koje povezuje naviku čestog psovanja s inteligencijom i kreativnosti. Osim toga, znanstvenici su otkrili kako su osobe koje imaju 'neprimjeren vokublar' otpornije na bol, a postižu i bolje rezultate u sportu.
Naime, za potrebe ovog istraživanja ispitivala se razina izdržljivosti ljudi na biciklima koji su psovali dok su biciklirali i otkriveno je kako su upravo oni imali više snage od ispitanika koji su se izražavali 'čednije'. Isto tako, drugo je istraživanje pokazalo kako su osobe koje su psovale dok su ulazile u ledenu vodu osjećale manje boli pa su hladnoću mogle podnijeti dulje.
"Glavna je poruka da vam psovke pomažu u suočavanju s boli", pojašnjava Richard Stephens, psiholog koji radi na Laboratoriju za istraživanje psihobiologije na Sveučilištu Keele u Staffordshireu u Engleskoj.
Dakle, vokabular kao 'u kočijaša' mogao bi biti nešto korisno. I to višestruko, jer je otkriveno još pozitivnih osobina koje se povezuju s osobama vulgarnog rječnika. Osim više inteligencije, i veće otpornost na stres, čini se kako su ljudi koji u svom svakodnevnom govoru vole ubaciti koju sočnu psovku i načelno iskreniji.
Prema rezultatima čak 3 povezana istraživanja, osobe s nepriličnim vokabularom manje lažu u svakodnevnom međuljudskom ophođenju te također imaju sveukupno višu razinu integriteta.
"Kad iskreno izražavate svoje osjećaje snažnim psovkama, tada ćete naići na iskrenije ljude", potvrdio je Timothy Jay, profesor emeritus psihologije na Sveučilištu humanističkih znanosti u Massachusettsu koji se ovom zanimljivom temom bavi već 40 godina.
U tome dakle leži veza između 'prostakuša' i dobrih prijateljica. Jasno, upravo je iskrenost jedna od važnih karakteristika koju tražimo u prijatelju - dakle možeš zaključiti kako je ona prijateljica čiji je vokabular najslobodniji vjerojatno ujedno i ona kojoj možeš vjerovati.
Znači li to da trebamo zaboraviti sve ono što su nas roditelji učili o pristojnom načinu izražavanja? Istina je kako je psovanje način na koji otpuštamo stres i odgovaramo na frustraciju, ali ne treba zaboraviti kako psovka upućena sugovorniku ima moć povrijediti i uvrijediti drugu stranu. Ispitanici navedenih istraživanja nisu koristili uvrede i psovke koje ciljaju na neku konkretnu osobu, nego je njihov rječnik jednostavno bio 'bogat' nekim općim neumjesnim riječima.
Osim toga, iako je dokazano kako je broj psovki obrnuto proporcionalan broju izgovorenih laži, autori istraživanja upozorili su da se rezultati studije ne smiju tumačiti jednoznačno, odnosno da nisu nužno najiskreniji ljudi oni koji i najviše psuju. Znanost dakle nikako ne može poslužiti kao izlika ili opravdanje za ružno ophođenje i verbalno nasilje.