Headliner u petak bili su 30 Seconds to Mars, a to popodne prije koncerta proveli su odgovarajući na pitanja znatiželjnih novinara. Nama je posebno bio interesanlitan Tomo Miličević, koji je prošle godine, igrom slučaja, nakon koncerta u Beču nakratko posjetio Čakovec (ekipa ga pričekala nakon koncerta i pozvala da dođe s njima ovamo. Kako ima rodbinu u Zagrebu koju dugo nije vidio, a i imali su slobodan dan, Tomo je pristao i na putu do Zagreba, prespavao u Čakovcu i popio kavicu na našoj gradskoj špici). Tomo je otkrio kako se glazbom počeo baviti zbog Metallice, te kako bi krajem godine trebao izaći dokumentarac koji u detalje prikazuje život benda.
Koliko znamo upravo ste stigli iz Japana, na kojem vam je od svih odredišta na ovoj turneji bilo najdraže svirati? - To je teško za odgovoriti jer ja uvijek pokušavam izvući najbolje iz zemlje i koncerta kojeg sviramo. Sada je to bila Budimpešta i Sziget festival.
Prošlo je dosta vremena prije nego što je izašao album "This is War". Zbog čega tolika pauza? - Trebalo nam je dvije godine da napravimo album, prije toga smo bili na turneji tri godine, konstantno, pa nam je odmor stvarno bio potreban. Onda je Jared napisao nekoliko pjesama, i uskoro smo ponovo bili u studiju, snimali.
Hoćemo li ponovo puno trebati čekati idući album? - Nadam se da ne, no teško je to za reći jer ćemo raditi na albumu koliko god će biti potrebno...a nikad se ne zna koliko je to zapravo.
Što se dogodilo s više od 100 pjesama koje ste napisali? Na albumu ih je samo 12. - One su nestale zauvijek, izgubljene u prostoru i vremenu... Snimili smo i neke akustične stvari, no još uvijek nemamo pojma što će se dogoditi s njima, hoćemo li ih objaviti ili ne. Možda će izaći kolekcija tih pjesama, no, još uvijek je prerano da govorimo o tome.
Kako ste se, zapravo, zaljubili u heavy metal? - To je dobra priča. Ja sam, u stvari, cijeli život svirao violinu, i onda me jednom prijatelj pitao sviđa li mi se Metallica. Ja sam mu odgovorio da nemam pojma što to jest, pa je on uzeo gitaru i odsvirao nekoliko njihovih pjesama. Onda mi ju je dodao i tad sam odsvirao svoje prve akorde. Bio je to nevjerojatan osjećaj.
S kineskom hranom na koncert 30 Seconds to Mars? Zašto ne!
Jared je potreban nama i mi njemu
Koji su trenutno Vaši omiljeni bendovi? - Sada baš i nemam omiljenih bendova. Većinom slušam elektronsku glazbu kao što su recimo DJ Shadow ili Deadmau5. Ali, naravno, tu su uvijek veliki bendovi poput Led Zeppelina, Pink Floyda ili Beatlesa, nemoguće je postojati bez ovih bendova.
Jeste li se ikada osjećali samo kako glazbena kulisa za Jareda, koji je želio isprobati kako je to biti rock zvijezda? - Nikada i niti najmanje. Zapravo, da do određene granice, ali opet s druge strane ja sviram gitaru za njega, i potreban sam mu i na taj način funkcioniramo kao bend.
Vašoj publici ste pokazali dio dokumentarca "Artifact", kad vas je prekinuo sumnjivi tip s čudnim paketom... - Film je trajao nekih dvadeset minuta kad se pojavio tip s čudnom kutijom za koju su svi mislili da je bomba. Zbilja nas je sve to prestravilo, a na svu sreću ništa se ozbiljnije nije dogodilo. Moglo je završiti puno gore.
Kad će film biti gotov? - Možda krajem godine, najkasnije početkom iduće godine. Tko god pogleda ovaj dokumentarac dobit će uvid u život nas iz 30 Seconds to Mars. U njemu se zbilja može vidjeti sve, kako radimo na albumu, tužba, performansi, ljudi koji nas okružuju, koji nam pomažu u radu...
Kako ste riješili problem s tužbom? - bilo je to teško i ne mogu opisati koliko sam sretan što je sve gotovo. Nije mi žao što se to dogodilo, jer nas je to inspririralo da napravimo još bolji album, a zbog svih ovih prepreka s kojima smo se suočili danas smo još jači.
(Intervju i foto benda preuzet s: www.sziget.hu, foto s koncerta: S. Sarač)
