O filmu "Zagrebački ekvinocij" prvi put se čulo lanjskog ljeta, kada je premijerno prikazan na Pula Film Festivalu i uspio zasjeniti mnogo profesionalnije i mnogo skuplje uratke hrvatske kinematografije. Sada je ova oda zagrebačkoj mladeži i općenito mladosti ugledala svjetlo dana i u kinu, pa će uskoro i šire pučanstvo moći pogledati film i procijeniti koliko se mlado ili staro osjećaju.
"Zagrebački ekvinocij" nastao je iz čiste strasti za filmom, lude ideje redatelja Svebora Mihaela Jelića i njegovih prijatelja koji su se odlučili dosta ozbiljno posvetiti snimanju filma o vlastitim iskustvima partijanja u Zagrebu - i sve to bez imalo resursa.
Za razliku od drugih dugometražnih hrvatskih filmskih ostvarenja, ovo nije nastalo uz pomoć sponzora, HAVC-a ili utjecajnih prijatelja sa scene, a ipak je po mnogima ispalo bolje i kvalitetnije od, recimo, najskupljeg hrvatskog filma, "Generala" u kojeg su ulupani silni milijuni kuna.
Ova generacijska filmska priča urbane mladeži posveta je besanim noćima, slobodi koju osjećamo kad smo tek na početku sazrijevanja, nesputanoj mladosti, zaljubljivanju, prioritetima i vrlo labavom shvaćanju morala. Zabavi i prijateljstvu, kao i svakodnevnim avanturama koje nam se i ne čine toliko velike sve dok ih retrospektivno ne sagledamo, pa shvatimo kakve smo sve pustolovine doživjeli, a da nismo bili ni svjesni.
"Zagrebački ekvinocij" tako prati jednostavnu radnju - skupina prijatelja, jedva 20-godišnjaka odlučuje se organizirati divlji party u stanu u centru Zagreba, no baš sve te kobne, ali predivne noći krene po zlu.
Ova autentična komedija koja će se jako svidjeti mladima odličan je prikaz alternativne i ne toliko alternativne scene grada Zagreba. Svatko tko je odrastao u glavnom gradu Hrvatske poistovjetit će se s ekipom iz filma, prepoznat će kultnu Žabac trgovinu, sjetiti se klupica na Opatovini i skejtera kod Džamije. Smijat će se junacima filma, ali i samima sebi, jer su zgode u koje upadnu protagonisti "Zagrebačkog ekvinocija" gotovo univerzalna generacijska iskustva mladeži glavnoga grada.
Veseo, zabavan i definitivno namijenjen mladima, ovaj film će nekima možda djelovati nezrelo i neozbiljno - ali u tome i leži njegova čar.
Nastao gotovo bez jedne kune, uz pomoć neformalnog produkcijskog kolektiva CEFGI i uz dobru volju statista, glumaca natruščika, jednostavno rečeno entuzijasta, "Zagrebački ekvinocij" je gotovo pa filmska improvizacija koja je završila neočekivano uspješno. Na iznenađenje mnogih, upravo je ova komedija mladih za mlade završila na četvrtom mjestu najbolje ocjenjenih hrvatskih filmova prošle godine prema mišljenju Društva hrvatskih filmskih kritičara.
S obzirom na uvjete rada, resurse i iskustvo stvaratelja filma - to je ogroman uspjeh.
Jedina opasnost koja vreba sa "Zagrebačkim ekvinocijem" je ta da ako imate više od 30 godina film će vam djelovati ili kao poprilično zamoran splet mladalačkih glupiranja ili će vam probuditi nostalgiju za danima kada ste i sami opasno koketirali s delikvenstvom i u tome neslućeno uživali.
No, čak i ako je tomu tako, to i nije problem filma niti njegovih autora - oni su snimili film za sebe, svoje frendove i svoju generaciju -kojoj će se "Zagrebački ekvinocij" zasigurno itekako svidjeti.
Posebno treba pohvaliti mlade glumce, većinom bez gotovo ikakvog glumačkog predznanja, koji su dosta dobro iznijeli film. Uz poneki neuvjerljivi naglasak, očito isforsiranu emociju ili preglumljavanje, sveukupno gledano je glumačka izvedba cijele ekipe ovog filma dosta solidna, pa nema iritantnih i neuvjerljivih dijaloga niti glumaca ili glumica koji djeluju neprirodno i ukočeno.
Čini se kako su svi koji su radili na ovom filmu uživali u cijelom procesu stvaranja priče o vlastitim životima. Gledatelj to definitivno može osjetiti, pa je onda teško ne uživjeti se u zgode i nezgode jedne noći pune "nestašluka".