I tako, dok mi u Hrvatskoj grcamo u problemima, otkazima, poskupljenjima, prevarama, krađama, lošem sustavu, državnim maturama, jedan nastup na manifestaciji, koju od milja zovu «paradom kiča i neukusa», Eurosongu, zaokupio je naciju do te mjere da smo sve probleme na nekoliko dana potisnuli u bespuća zaborava. Štoviše, ispalo je da je nastup na toj «prestižnoj» manifestaciji, stvar obrane države i nacionalnog interesa.
Zadnjih godina na Eurosongu Hrvatska bilježi konstantan pad, što naciju strašno nervira jer se ne možemo nikako pomiriti sa činjenicom da, kad već nismo dobri u ničemu u zadnje vrijeme, barem da sa pjesmom osvojimo svijet i na trenutak postanemo svjetski prvaci u glazbenom izričaju. Ne da se ove godine nismo uspjeli uvrstiti u finaliste pa makar tamo bili na posljednjem mjestu, nego nismo uspjeli ni ući na tu toliko željenu finalnu listu. A ove godine smo izbarali najbolju pjevačicu Hrvatske i Balkana u pjevanju ljubavnih, dosadnjikavih balada za srednjovječne žene razočarane u ljubav ili one koje još žarko vjeruju u ljubav, nakon propalih veza i brakova. Doduše, nije je izabralo pučanstvo nego HTV.
Nina je dobra pjevačica, ali čini se da se malo izgubila u toj svojoj melankoliji koju nam iz godine u godinu servira, pa mi se čini da bi rađe otišla na koncert Tereze Kesovije, iz koje još uvijek pršti pozitivna životna energija usprkos svim nedaćama i velikom životnom iskustvu. Ninina pjesma «Nebo» od samog početka od kada je sve svoje adute uložila u tu pjesmu i izabrala je za predstavljanje Hrvatske na Eurosongu, je bila osuđena na propast. Tužna pjesma sa «snažnom porukom» koja samo njoj i njenim fanovima može značiti (jer kome se u Europi sluša pjesma sa snažnim porukama i prizivanjem Boga, ljudi se hoće veseliti i plesati) umotana u zastarjeli aranžman, sa lošom vizualnom prezentacijom, kako plesačima koji po koreografiji podjećaju na zlatno doba Sunčane Škrinjarić (još se nismo odmakli od takve koreografije, a svijet je već odavno evoluirao), tako i u stylingu cijele ekipe i pratećih statičnih vokala. Ne krivim ja Ninu jer cijela prezentacija je stvar organizacije HTV-a kojoj treba dati otkaz, bez razmišljanja jer već godinama i godinama rade iste greške i nikako da se malo odmaknu od svojih zadrtih uvjerenja da nabolji autori i najbolji vokalisti nisu garancija za uspjeh i možda Eurosong prepuste nekim mlađim i maštovitijim osobama.
Kad gledamo kakav je zabavni program HTV-a, onda je stvar potpuno jasna. Možda je Nina mislila da će imati odriješene ruke u kreiranju cijele priče, ali se grdno zeznula jer već na onom show programu (gdje joj glas otkazao poslušnost) gdje je prvi put prezentirala pjesmu Nebo, bilo je jasno da je osuđena na HTV-ovsku osrednjost i neukus. U tom showu smo vidjeli Ninu u kreacijama koje ni moja baba ne bi obukla jer mi je baba puno samokritičnija pa ne bi sebi dozvolila propuste koje je sebi dopustila Nina. Jednom riječju, Ninu je zagolicala mogućnost koja joj se pružila (a svakoga bi, ako ništa drugo barem iz znatiželje), nije bila svjesna da je pristala na dvosjekli mač ili možda je, ali joj nedostatak samokritičnosti nije dozvolio malo dublje razmišljanje i usvajanje nekih savjeta sa strane. Pokazalo se da je Rozga bila pametnija pa je s lakoćom odbila tu ponudu nakon što je stavila sve na vagu i odmjerila što bi mogla dobiti, a što izgubiti. Nisam nikakav ljubitelj Rozge, niti me njena glazba dotiče na ikakav način, ali skrušeno moram priznati da bi Rozga zasigurno bolje prošla sa nekim Huljićevskim hitom na toj paradi kiča koja je upravo stvorena za autora poput Huljića koji matematičkom formulom zna upakirati «sranje».
S druge strane Nina, koja mi se više sviđala u svojoj ranijoj fazi glazbenog izričaja, s ovom pjesmom zaista i realno nije imala nikave šanse, kada smo mogli vidjeti i primjetiti da uz gomilu užasnih pjesama ima i nekoliko primjera koji su zaista vrijedni pažnje (Švedska, Italija, Makedonija) i kojima Nina ne može konkurirati. S ljudske strane, kao čovjek, ne bih bila Nini u koži ovih dana jer nije lako staviti svoj minuli rad i dobar glas u ovakav rizik. Danas je svi gade i vrijeđaju, a da je kojim slučajem bila pri vrhu, da ne kažem na prvom mjestu, bio bi organiziran doček na Trgu bana Jelačića i više nam ne bi bilo važno je li pjesma dobra ili ne. O tome ne treba trošiti riječi je li to licemjerno ili ne, jer to je kao i u sportu. Citirat ću Ninu: «Znam da Bog krivim crtama piše pravo», možda joj On poručuje da je ovog puta odlučila krivo i da je vrijeme da nešto promijeni jer je zaista postala malo dosadna. Kako je krenula, očekujem da idući projekt bude CD s duhovnim pjesmama i krene na duhovno preobraćenje. Jer Bog i vjera su uvijek sigurni aduti. Provjereno by THOMPSON.
P.S:
Onaj madrac Tempur, vrijedi svake lipe... Spavam k'o top i nema bolova u leđima. Toplo preporučujem. Ništa nije skupo kada je naše zdravlje u pitanju.
Danijela Dvornik
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine