Inteligentni ljudi fokusirani su na dugoročne ciljeve
Znanstvenici su došli do zaključka kako ljudi s većim kvocijentom inteligencije manje svog vremena troše na socijalizaciju, i to zato jer su više posvećeni ostvarivanju svojih dugoročnih ciljeva. Oni žele iskoristiti svoje intelektualne sposobnosti za kreiranje nečega što je veće i od njih samih.
Ljudi koji slijede svoje ambicije i ciljeve, prisiljeni su minimizirati društvene interakcije kako bi ostali posvećeni svojim zadacima. Inteligentna osoba, u potrazi za postizanjem nečeg većeg i boljeg od sebe, društvenu interakciju smatra smetnjom koja je odvlači od ciljeva, a to može negativno utjecati na njezinu sreću i zadovoljstvo.
Kada žele ostvariti svoje ciljeve, inteligentni ljudi radije će ostati kod kuće. Oni neće subotu navečer provoditi negdje vani s prijateljima. Ne zato jer ne cijene prijateljske odnose, već zato jer ne žele da ih itko ometa kod ostvarivanja ciljeva koje su si zadali.
Ljudski mozak prilagodio se prirodnom okruženju naših predaka. Gustoća naseljenosti tada je bila vrlo niska, ljudi su bili lovci i u to je vrijeme komunikacija s drugima bila nužna za preživljavanje i opstanak vrste. Danas, način života se drastično promijenio, kao i interakcija s drugima. Komunikacija je puno lakša i jednostavnija, a inteligentni ljudi bolje se nose s izazovima modernog načina života. Fleksibilniji su i lakše se snalaze u novim i nepoznatim situacijama. Radi toga, život u gusto naseljenim područjima imati će manji učinak na dobrobit i osobno zadovoljstvo kod inteligentnih pojedinaca. Pametne osobe spremne su riješiti se 'tereta socijalizacije' te umjesto toga krenuti za svojim snovima i ambicijama.