Od lipnja do rujna, taman za vrijeme najtoplijih ljetnih mjeseci, odvija se sezona cvatnje oleandera, mediteranske biljke koja nas uvijek iznova oduševi svojim ružičastim, miomirisnim cvjetovima. S obzirom da je oleandere najlakše pronaći u mediteranskim vrtovima diljem naše obale, povezujemo ga s najljepšim prizorima s mora.
Porijeklom s mediteranskog područja i jugozapadne Azije, oleander je zimzelena vrsta koja može dosegnuti do tri metra, tamnozelenih listova i ukrasnih, nježnih cvjetova. Najveća je vrijednost toga grma bujna i duga cvatnja koja se proteže tijekom cijelog ljeta pa sve do jeseni. Cvjetovi, skupljeni u cvatove, mogu biti jednostavni ili puni, u različitim nijansama bijele, žute, ružičaste, crvene i purpurne boje. Cvjetovi su, osim toga, kod velikog broja kultivara mirisni. Miris cvijeta oleandra lagan je, ali opojan, a u Hrvatskoj su najčešće sorte one s bijelim i žarko ružičastim laticama.
Ova grmolika očaravajuća biljka može rasti u vrtu, ali i u lončanici na balkonu, pa ga se može uzgajati neovisno o tome imaš li kuću ili pak samo stan. I dok ga je ljeti potrebno držati na suncu i na toplom, najbolje na otvorenom, tijekom zimskih ga je mjeseci nužno unijeti u kuću kako ne bi propao zbog hladnoće.
Zanimljivo je da je, unatoč svojoj ljepoti, oleander jako otrovan. Svi su dijelovi ove biljke, a ponajviše kora i lišće, otrovni, i to svježi, ali i sušeni te kuhani, i to i za ljude i za životinje. Naročito su ugrožena skupina djeca koja u igri mogu probati oleandar, a za njih je već jedan konzumirani list smrtonosan. Na sreću, oleandar ima gorak okus, što odbija od jedenja.
Inače, kada govorimo o uzgoju ove biljke, ona će podignuti izgled svakog prostora, vrta ili balkona, ali prije no što se upustiš u sadnju oleandera potrebno je da znaš nekoliko stvari. Kao prvo, oleander je otporan na zagađenje, podnosi udare vjetra, ali i posolicu pa se često sadi u mediteranskim gradovima. Osim toga, pokazuje dobru otpornost na vrućinu i na izravno sunce te se može saditi u područjima s velikom refleksijom svijetla.
Kako bi oleander svojim bujnim grmom i mediteranskom ljepotom izazivao divljenje i uljepšavao svaki prostor, dobro je slijediti idućih nekoliko savjeta.
Sadnja
Sadi se u proljeće u ilovasto, dobro drenirano tlo, na osunčani položaj. Ako se sadi u posude, one moraju biti dovoljno duboke da oleander može razviti korijen. Kako bi održao lijep, grmolik oblik biljke, preporučuje ga se nakon cvatnje orezati, prikraćujući prošlogodišnji rast biljke.
Zalijevanje
Oleandri vole mnogo vode, što se može vidjeti i po latinskom imenu roda Nerium, što dolazi od grčke riječi nerion, a označava vodu, vlagu. I na svome prirodnom staništu oleandri dolaze u vlažnim dolinama te duž riječnih nasipa. Međutim, oleandri mogu podnijeti i sušu. Kod zalijevanja biljaka u posudama treba osigurati dovoljno vlage od proljeća do jeseni, a zimi tlo treba održavati gotovo suhim.
Razmožavanje
Oleander se najjednostavnije razmnožava reznicama tako da se uzmu vršni ili postrani izboji koji ne nose cvatove (oko 20 do 25 cm) i koji su malo odrvenjeli pri bazi, uklone se listovi na donjem dijelu izboja i stave u staklenku s vodom (u koju je dobro staviti nekoliko komada drvenog ugljena). Biljka će nakon otprilike mjesec dana razviti veći broj korjenčića, nakon čega se može zasaditi u tlo. Zbog sigurnosti najbolje bi bilo staviti u vodu nekoliko takvih reznica. Umjesto u vodu reznice se mogu staviti i izravno u posude napunjene supstratom.
