Najveći mediteranski otok odavno se našao na mojoj listi želja svjetskih lokacija koje bi voljela posjetiti. No, kako to inače biva – nikad nemaš vremena pa onda nemaš novaca pa onda opet nemaš opet vremena i obratno. Zanimljivo, kad imaš vremena, nemaš novaca – a kad imaš novaca, uglavnom nemaš vremena, jel' tako? Uglavnom, ovo nije ta kratka horor priča, naprotiv, u studenom 2021. godine zahvaljujući društvenim mrežama ukazala mi se odlična ponuda poznate turističke agencije, zvijezde su se napokon poklopile i prijateljica i ja smo ostavile klince u sigurnim rukama te krenule put Sicilije koja ima više stanovnika nego čitava Hrvatska! Prvo pitanje vam je vjerojatno zašto agencijom? Pa zašto ne? Oduvijek volim putovati a da ne moram misliti hoću li prespavati u nečijem bunkeru i hoću li stići obići sve znamenitosti – samim time, kada pored sebe imate otprilike sto istomišljenika, odličnog vodiča i program osmišljen od A do Z bez greške, jedina briga vam je što odjenuti. I zato, ideja da sama osmišljavam putovanje nema nikakvog smisla! Naravno, uoči našeg polaska Siciliju je pogodila neviđena poplava, kiša je doslovno lijevala dan – noć, Etna je eruptirala nakon dugog mirovanja i sve je ukazivalo na to da ja jednostavno moram ići na ovo putovanje jer otkazati isto bi značilo samo da nisam dostojna posjetiti taj prgavi otok koji stoljećima prkosi svim osvajačima.
Smještena na granici Istoka i Zapada tj točno između Europe i Afrike kao pravo raskrižje kultura, Sicilija je oduvijek bila svoja, njezin duh je odraz toga što su godinama svi dolazili i odlazili, a oni najjači su opstali. I bez brige, Sicilija nije mafijaški otok u kojem caruju kumovi, ona je toliko više od toga. Toliko lijepa i magična da nemate ideju kako vam tamo može biti lijepo dok to ne doživite uživo.
Mistična i neosvojiva, udaljena tek 3 kilometra od Europe a opet tako blizu Africi, smještena na savršenoj poziciji i uza sve to podno najduže aktivnog europskog vulkana Etne koja je u 17. stoljeću sravnila sa zemljom grad Cataniju. No, da se osvrnemo na naš dolazak - zbog vremenskih neprilika putovanje započinjemo u meni sada već osobno – jednom od najdražih gradova na svijetu – Palermu. Charter let iz Zagreba i naša super ekipa već za otprilike sat i pol vremena slijeće u centar Sicilije na aerodrom smješten tik uz more. Doslovno, sekundu prije nego što dotaknete tlo imate dojam da će avion sletjeti na more, no srećom to ne prakticiraju. Aerodrom u Palermu je malen i nosi zanimljivo ime, Falcone – Borsellino. Riječ je o dvoje talijanskih sudaca, Giovanniju Falconeu i Paolu Borsellinu koji su se odlučili obračunati s organiziranim kriminalom što se mafiji naravno nije svidjelo pa su obojica 1992. godine brutalno ubijeni. Zahvaljujući njima, vlast se napokon odlučila obračunati s Cosa Nostrom koja je stotinama godina sijala strah ovim otokom. Naravno, daleko je današnja mafija od one iz davnina jer u ovom stoljeću brojne države imaju mafiju, no najgore je kad mafija ima državu. Pa tako na Siciliji na nekim trgovinama ćete još uvijek vidjeti natpis „Adio pizzo“ kojim aludiraju da je zabranjen reket koji se logično uzima u lipnju i prosincu jer nije ni mafija od jučer. I oni imaju ljetne i zimske praznike. U svakom slučaju, nakon što me mudri Sicilijanac od 65 godina htio preveslati za pet eura dok sam uzimala kavu – bilo je jasno da sam došla na otok na kojem se trebaš snalaziti kako znaš i umiješ. Naravno, nisu svi Sicilijanci prevaranti kao što nisu ni svi Hrvati stoga nemojmo generalizirati. Ali ovdje je jedna stvar uvijek sigurna – ludilo u prometu. Neprestano trubljenje, psovanje, spominjanje majke i psa u istoj rečenici s poznatim glagolom ovdje je svakodnevica. Baš zato, većina ljudi u Palermu koristi motor kako bi se prebacili s točke A do točke B.
Peti po veličini grad u Italiji s više od milijun stanovnika istodobno je kaotičan a opet tako bogat šarmom. I možda nema romantiku kao Rim ili finoću Firence – ali ima „ono nešto“! Sicilijom su vladali Arapi stoljećima i to se zapravo vidi i osjeti na svakom koraku. Pogotovo kad probate arancine, goleme pohane rižine okruglice s mesnim punjenjem. Iako će vas ime zavarati da pomislite na male naranče, no okusom su miljama daleko od naranče. Prava kalorijska bomba koju možete pronaći na svakom koraku, a najbolje navodno u samom centru Palerma u Baru Touring. Svakako ih nemojte jesti u popodnevnim satima ako planirate još puno hodati sicilijanskim ulicama jer nakon njih ćete se osjećati malo je reći prejedeno. Neobičan, pleše po rubu, ali vrijedan rizika – takav vam je Palermo kao i njegova hrana – upravo je u ovom gradu tzv. street food doživio svoju renesansu pa tako nemojte propustiti probati kultni sendvič od govedine kod chefa Nine u restoranu NinoBallerino! Navodno je njegov sendvič proglašen jednim od najboljih na svijetu. Baš kao što je jedan od najboljih filmova na svijetu kultni Kum, sniman naravno na Siciliji nastao po djelu „Sicilijanac“. Gdje god krenete, čeka vas neka lokacija na kojoj je snimana scena koju mnogi pamte no najpoznatija je na stepenicama Teatra Massimo, najvećeg kazališta u Italiji smještenog u samom centru Palerma.
Točno ispred njega nalazi se fenomenalan bar u kojem možete popiti odličnu kavu ili uživati u Aperolu u doba Aperitiva. To je vrijeme u popodnevnim satima kada Talijani uz piće poslužuju i hranu kao što je razni izbor sireva, salama i kruha. I vjerujte mi, ovdje je i kruh finiji. Još uvijek ne znam kako im to polazi za rukom, ali sreća pa ne živim na Siciliji jer bi u protivnom imala 500 kilograma.
Slična stvar je i u Cataniji, baroknom središtu Sicilije na čijem se glavnom trgu nalazi impresivna katedrala Svete Agate, zaštitnice ovog grada koji je u 17. stoljeću Etna sravnila sa zemljom. Doslovno. Zamislite samo koja je to hrabrost živjeti podno vulkana? Nevjerojatno, zar ne?
Noćimo u slatkom hotelu nedaleko centra Catanije jer jutro je rezervirano za odlazak na Etnu, najviši aktivni vulkan u Europi. Cesta nas vodi crnim krajolikom kojim je nekada prolazila užarena lava. Na 1000 m nadmorske visine prestaje vegetacija i što se više uspinjete ostaje vam samo lava i pepeo. Zanimljivo, podnožje Etne je dom i brojnim bubamarama za koje vjerujem da donose sreću tamošnjem stanovništvu.
A posebna sreća će vas obuzeti kad posjetite Taorminu, jedan od najljepših talijanskih gradova izgrađen na brdu Monte Tauro s kojeg se pruća fenomenalan pogled na okolicu. U ovom gradu svi ljubitelji Instagrama će se raspametiti jer sve je toliko šarmantno i fotogenično da nećete znati odakle krenuti. Ja sam naravno znala. Gdje god su cannoli, tu sam bila i ja. Zamislite savršen kolač i budite sigurni da je upravo on taj. Hrskava kora od kakaa punjena ricotta sirom i posipana sitnim komadićima pistacija ispunjenje je mojih snova, a vjerujem i vaših.
Zanimljivo, na ovom otoku pistacio stavljaju u sve pa tako imate i slatki namaz od njega ali i pesto od istog – ja, naravno glasam za pesto koji je s malo pancete i špagetima savršen ručak za nekoliko minuta. Uglavnom, kao što sam već spomenula na početku – uoči našeg dolaska na otok, Siciliju je poharala valjda najveća oluja u povijesti pa je brižna Gabrijela, vlasnica agencije s kojom smo putovali pripremila svakome od nas super žute kabanice koje su ispale odličan detalj da se prepoznajemo po ulici.
Uz to, čim smo sletjeli na Siciliju – dočekala nas je lokalna vodička Vanda, šarmantna Srpkinja koja se zbog ljubavi doselila na ovaj otok prije više od 30 godina, da bi tu završila i arheologiju. Sve u svemu, hodajuća enciklopedija i odlična ženska koja nam je iz prve ruke pričala zanimljive priče o Siciliji, kako mafijaške tako i povijesne. I baš to je još jedan od razloga zašto volim agencijska putovanja. Poznavajući sebe – ne bi toliko naučila o Siciliji za tri života. I sad mi je teško prepričati sve kad je jednostavno toliko toga zanimljivog.
Nakon što smo obišli Cataniju, Etnu i Taorminu, stiglo je vrijeme i za Siracusu – nekadašnju najvažniji grčku koloniju na Siciliji gdje se nalazi arheološko nalazište Neapolis u kojem su grčki teatar i rimski amfiteatar. Impresivno je kako su ljudi živjeli u to doba, a još je impresivnije kako su to sve kroz godine Sicilijanci uspjeli i očuvati. Čak je i Ciceron rekao za Sirakuzu da je od svih najveći i najljepši grčki grad. Ovo rodno mjesto Arhimeda, u grčko je doba po važnosti bila uz bok Ateni. Nedaleko istog nalazi se otočić Ortigia, meni posebno drag jer je na njemu snimana većina scena iz filma „Malena“ s prekrasnom Monicom Bellucci. Ako ste gledali taj film, onda znate kako je bilo biti žena u to doba na Siciliji.
Naravno, Sicilija je danas moderna zemlja koja drži do ravnopravnosti, ali ipak se na svakom koraku osjeća neki duh prošlosti. Ljudi su ljubazni, zanimljivo – u priči s njima shvatit ćete da se izjašnjavaju kao Sicilijanci, a ne Talijani jer kao i u većini svjetskih država sjever je jedno, a jug je svoja priča. No, zanimljivo – Sicilija je duže bila pod arapskim utjecajem nego pod Italijom i to se doslovno osjeti na svakom koraku. Zvuči nevjerojatno, ali većina katedrala na Siciliji svojedobno su bile džamije. Danas je na ovom otoku rimokatolička vjera vjerojatno prisutna u više od 95% domova i definitivno ne morate brinuti o sigurnosti. Ovdje ćete se osjećati kao doma. Čak i ako nemate afinitete kao Don Corleone. Ako ništa drugo, ovdje ćete se itekako dobro najesti! Meni sasvim dovoljno da se Siciliji prvom prilikom jedva čekam vratiti!