Jeste li ikada bili u situaciji da stojite u nepreglednoj koloni na autocesti prema moru, a pored vas stane kamper kroz čiji prozor vire znatiželjna dječja lica? Sigurno ste pomislili – blago njima – ako se umore, samo stanu na odmorištu. Ionako sve imaju sa sobom! Upravo te blagodati putovanja kamperom iskusila sam sa svojom obitelji za prošlogodišnje uskršnje praznike. Krenuli smo, kako je to prokomentirala moja 10-godišnja djevojčica, na naše „putovanje života“ (usprkos činjenici da je obišla pola svijeta). Na njezin komentar vratit ću se na kraju teksta, nakon proživljenih 7 dana i prijeđenih oko 3000 kilometara.
Kamper bih mogla usporediti s unutrašnjošću manjeg plovila. Budući da sam navikla na male prostore jer sam aktivna nautičarka, znam da je osnovni zadatak prije polaska što bolje isplanirati sve što vam je potrebno za sedmodnevno putovanje. Pri tome mislim na hranu, odjeću i kozmetičke potrepštine. Ukrcaj u kamper znatno je jednostavniji nego u brod, jer kamper jednostavno dovezete ispred kuće i, bez nekog specijalnog pakiranja, sve što vam je potrebno odmah stavite u hladnjak, ormariće ili kupaonicu. Hladnjak i zamrzivač ugodno su me iznenadili veličinom, pa smo se opskrbili i sladoledom, mesom za roštilj i domaćim proizvodima koje smo taj dan nabavili na tržnici. Za svakoga ponešto! Ukrcali smo i neizostavni roštilj bez kojeg nikamo ne idemo, romobile, dječje igračke i ostalo što će nam trebati (ali i ono što nam neće trebati, kako se na kraju se pokazalo). Nakon dvosatnog ukrcavanja, popraćenog silnim uzbuđenjem naše djevojčice i njene prijateljice, došlo je vrijeme za polazak. Već je polako padao mrak, a naš cilj bila je Italija i Gardaland.
Kako udobrovoljiti djecu na samom početku putovanja, osim obećanjem da će naša prva stanica biti omiljeni dječji zabavni park Gardaland? No kako smo krenuli prekasno, znali smo da će prvo noćenje ipak biti negdje na putu. Neposredno prije polaska slušali smo razne teorije znanih i neznanih poznavatelja putovanja kamperom, koji su nas upozoravali na sve one negativne situacije koje bi nas mogle zadesiti na putu: od toga da nam netko može provaliti u vozilo i odnijeti svu tehniku, do toga kako nas prije toga mogu omamiti preko auspuha te priče o razbijenim staklima, ukradenim biciklima, a one najgore neću ni spominjati. Ovo nam je bilo prvo iskustvo te vrste i nismo znali što možemo očekivati, pa smo prije polaska na put unaprijed rezervirali sve kampove (iako nam neki nisu bili potrebni). Prva noć bila je pomalo kritična: budući da ne možemo stići do Gardalanda, jedino nam se kamp u Postojni činio prihvatljivim. No kada smo oko 22 sata došli do kampa, u kojem nije bilo ni jednog vozila, zaključili smo da će nam biti ugodnije prenoćimo li na parkingu u sklopu benzinske postaje. Ta prva noć bila je naporna, osobito prvih nekoliko sati. Shrvana od uzbuđenjem, djeca su rano zaspala, a mi odrasli borili smo se s raznim zvukovima i šumovima koji su dopirali izvana. No, umor nas je ipak svladao.
Ranom zorom nastavili smo putovanje prema Gardalandu. Prvo zaustavljanje bilo je kod Parka Natura Viva u koji se ulazi vozilom i vozi pored životinja, što je djecu posebno razveselilo. Mene je više impresionirao zoološki vrt, smješten u predivnom prirodnom okruženju s mnogobrojnim sjenovitim zaklonima koji štite od paklene vrućine. Vrt udomljuje brojne životinjske vrste koje žive u vrlo humanim nastambama, raspoređene po kontinentima s kojih potječu. S obzirom na veličinu parka, da biste ga obišli potrebna su barem 4 sata (nažalost, nismo mogli toliko ostati pa nismo vidjeli životinjske vrste iz cijele Azije).
Iz parka smo se odvezli u Eurocamping Pacengo, smješten na obali jezera Lago di Garda. Dobili smo mjesto pored bazena, na lijepoj zelenoj livadici u sjeni trešnje (došli smo prerano pa nismo mogli uživati u njenim plodovima). Iscrpljeni od puta, a još više od pomiješanih osjećaja, umora, sreće, uzbuđenja, neizvjesnosti, a pomalo i straha (s obzirom na to da ovako putujemo prvi put), zavalili smo se u stolice u hladovini, zadovoljni što je sve prošlo tako glatko. Djevojčice su jurile na romobilima, dok smo mi pripremali prvi konkretni kasnopopodnevni obrok. Nakon roštilja, namireni u svakom pogledu, spremili smo se na počinak jer nas sljedećeg dana očekuje pregršt uzbuđenja u Gardalandu.
Laganom šetnjom uz jezero, sljedećeg jutra uputili smo se do zabavnog parka o kojem je teško reći nešto novo, jer je sve već napisano. Sramim se priznati da sam, pored višestrukih posjeta Orlandu i njegovim zabavnim parkovima, prvi put u Gardalandu, iako nam je puno bliži i dostupniji. Nakon različitih atrakcija, rollercoastera, vožnji brodićima, vlakićima i ostalim prometalima te strašnih i smiješnih prizora u koje su uključeni kosturi, gusari, likovi iz crtića i ostala družina, odmoriti se možete u nekom od tematskih restorančića. Svatko može izabrati nešto za sebe, bilo da ste ljubitelj vesterna, znanstvene fantastike, orijentalnih ili drugih jela. Cjelodnevni izlet završio je ugodnom povratnom šetnjom uz jezero, prema našem novom, privremenom domu.
Kad smo nastavili put, osvanulo je jutro okupano suncem, pa je radost zbog otkrivanja nepoznatih mjesta i gradova bila još veća, a briga oko pronalaska idealnog parkinga, po mogućnosti što bliže središtu grada, postala gotovo opipljiva. U tome nam je uvelike pomogla mobilna aplikacija park4night, koja se pokazala odličnom, informativnom i nadasve točnom.
Naše prvo odredište bila je Parma, predivan talijanski gradić po kojem je ime dobio nadaleko poznati talijanski sir parmezan.
Djecu smo probudili tek kad smo se parkirali u centru grada, a kako je bio Uskršnji ponedjeljak, u jutarnjim satima naišao bi tek pokoji ranoranilac koji se uputio na prvu kavu; među takvima smo bili i mi. Kava, šetnja po dojmljivoj staroj jezgri, fotografiranje i snimanje, i začas je stiglo vrijeme za polazak prema sljedećem odredištu – Pisi.
Uz pomoć aplikacije stigli smo bez problema; pronašli smo parking s kojeg smo se odvezli autobusom do gradskog središta. Uslijedio je obilazak znamenitosti, fotografiranje s kosim tornjem, tipični talijanski ručak s neizostavnim pogledom na toranj, povratak u kamper i nastavak puta prema unaprijed dogovorenom prenoćištu – kampu u blizini Firence. Iako je osoblje kampa bilo izuzetno ljubazno (za razliku od onoga na Lago di Gardi), njegov izbor nije se pokazao najboljim rješenjem. Razlog je taj što smo došli prekasno, a kamp je smješten u blizini zaobilaznice, i nismo mogli otpješačiti do centra grada. No, kako smo kampove tražili u zadnji tren, imali smo sreće što smo ih uopće uspjeli rezervirati, s obzirom na to da je bilo vrijeme Uskrsa, omiljeno doba za ljubitelje ovakvog načina putovanja. Kako smo Firencu posjetili više puta, za naše sljedeće odredište izabrali smo Sienu, definitivno najljepši toskanski grad. Naša nas je aplikacija i ovaj put dovela do odredišta – parkinga u centru grada na kojem je dozvoljeno parkiranje kamperima.
Siena me osvojila svojim stoljetnim ulicama, trgovima punim ljudi, predivnim vidicima i krovovima od crvene opeke koji čine kontrast bijelom pročelju katedrale. Popeli smo se na toranj Torre del Mangia i uživali u očaravajućem pogledu na poznati trg Piazza del Campo u podnožju crkve, kao i obližnje toskanske brežuljke i zaseoke – kao da imate cijelu Toskanu na dlanu. Do vrha tornja dolazi se
uskim stubištem na kojem se jedva možete mimoići, pogotovo s osobama malo jače konstitucije. Iako pomalo klaustrofobičan osjećaj, u svakom slučaju vrijedio je truda! I opet red razgledavanja, red slikanja, pa zasluženi odmor uz pravi talijanski sladoled i kavu na glavnom trgu, kao što i priliči pravim turistima. Ipak nas je čekao dug put prema sjeveru i Veneciji. U pokrajinu Veneto stigli smo u večernjim satima, nakon duge i naporne vožnje, praćene brojnim zastojima na autostradi zbog radova na cesti (kojih u Italiji uvijek ima), ali i nesreća te usporene vožnje uslijed jakog nevremena. Zbog svega navedenog jedva smo dočekali dolazak u kamp Miramare, ali kad sam, predajući dokumente na recepciji, upitala gdje se nalazi brodski terminal s kojeg kreću brodići za Veneciju, saznala sam da smo rezervirali pogrešan kamp. Rekli su nam da se to često događa jer postoje dva kampa s imenom Miramare – ovaj u kojem smo „zapeli“ udaljen je 60-ak kilometara od Venecije,“, a drugi je na samom terminalu. Morali smo prenoćiti i ujutro potražiti najbliži i najbolji način za posjet gradu.
Putem naše aplikacije pronašli smo parking za kampere na samom brodskom terminalu u Fusini, odakle smo ugodnim turističkim brodićem doplovili do najpoznatijega grada na vodi. Šetnja venecijanskim ulicama, fotografiranje za uspomenu, talijanska hrana, gondole, kupovina suvenira…
Redoslijed možda i nije tako doslovan, no kao da je to važno – bitan je ukupni doživljaj! Dok su djevojčice zainteresirano birale suvenire za mame, tate, braću, sestre, bake i djedove, mi smo uživali na suncu uz čašu opojnog talijanskog vina. No povratak u stvarnost bio je neminovan, pogotovo ako ta stvarnost znači prelazak s ugodnih 25 stupnjeva Celzijusa, na niskih 5 koliko nas je čekalo doma. Ono čega smo se najviše pribojavali na ovom putovanju, pokazalo se zapravo jednostavnim – poput pražnjenja tankova s vodom, kemijskog wc-a, malog prostora, pronalaženja parkinga… Kuća na kotačima omogućava vam potpun komfor i ispunjava sve potrebe, a brige su puno manje kada sve imate uza se.
Pred nama je deveto izdanje međunarodnog sajma turizma PLACE2GO. Formula dugovječnosti najvećeg turističkog sajma u Hrvatskoj je sustavno poboljšavanje sadržaja i noviteta za izlagače i posjetitelje, a taj prokušani recept organizatori slijede i ove godine. Tako će PLACE2GO, između ostalih zemalja, prvi puta ugostiti izlagače iz Latinske Amerike (Argentina) i Šri Lanke, a posjetitelji će uz popuste na putovanja i sudjelovanje u nagradnim igrama po prvi puta interaktivno sudjelovati u predavanjima putem mobilne aplikacije. Prekaljeni putnici željni novih destinacija moći će međusobno razmijeniti turističke vodiče, ali i okrijepiti se u posebno uređenom gastro-kutku posvećenom autohtonim domaćim specijalitetima. Prvi dan Sajma tradicionalno je rezerviran za akreditirane poslovne posjetitelje za koje je pripremljen bogat i sadržajan program koji će se održati na nekoliko punktova u Areni te okolnim prostorijama za maksimalnu mogućnost umrežavanja i novih poslova. Vidimo se od 13. do 15. ožujka 2020. godine u Areni Zagreb. Dodatne informacije saznajte na službenoj web-stranici: www.place2go.org