UKUSNO I ZDRAVO
Katalonska kraljica u kojoj se - bez brige, ne vrti sve oko nogometa. Statistički, Barcelona bi zvučala otprilike ovako. 180 tisuća golubova, 364 tisuće stabala, 4.2 kilometra plaža, više od 11 tisuća taksista, dok se milijun ljudi dnevno vozi zahvaljujući metrou. Imaju 1,6 milijuna stanovnika, a prosječna osoba od 30 do 35 godina zove se Marta, ako je žena, ili David ako je muškarac. Ona zarađuje 14.000 eura godišnje (oko 104.000 kuna), on čak 21.000 eura (oko 155.000 kuna), dakle prosječna im je plaća oko 11.000 kuna. Po kvaliteti života Barcelona zauzima prvo mjesto u Europi.
I dok normalan narod uredno bookira karte sa zagrebačkog aerodroma, mi jednostavno volimo komplikacije koje nam se na prvu čine jeftinije, ali nas na kraju koštaju živaca pa dođete na isto. Letimo iz Budimpešte do koje dolazimo automobilom kojeg ostavljamo na nekom privatnom parkingu za otprilike stotinjak kuna na 5 dana. Putujemo Ryanairom što u prijevodu znači da nas je karta na kraju izašla otprilike 1200 kuna - što ako imate dovoljno sreće i pameti da planirate na vrijeme - često možete dobiti i od Croatie Airlines, a život vam se uvelike olakšava. Uglavnom, taj slatki mali mađarski aerodrom ima neke svoje prednosti u linijama, ali općenito to zaprimanje putnika u hangarima kao i činjenicu da su putnici izašli iz našeg aviona minutu prije nego što smo mi ušli - nikad neću shvatiti. U svakom slučaju, budite pametniji i dobro razmislite je li vam se uopće da upuštati u takve avanture. Za nekih dva sata stižemo u Barcelonu, skupljamo prtljagu i upadamo na taxi! Odredište nam je El Born!
Ok, i tu imam svoju priču. Znam, moj život je film koji nije zanimljiv nijednom redatelju, ali kad tad će ONI shvatiti da su na gubitku. Smještaj smo naravno bookirali u zadnji tren preko poznatog internet servisa a vodili smo se time da odsjednemo u dijelu grada koji je poznat po barovima i mnoštvu zabave. Kao što sam već rekla, zove se El Born. Da skratim priču, krivi potez! A evo i zašto. Većina zgrada u starom djelu Barcelone možda ima namještaj 21.stoljeća, ali infrastruktura je i dalje u 13.stoljeću pa je tako put do našeg apartmana uključivao otprilike 40 stepenica najužeg prolaza s kojima se vjerojatno nije suočavao ni zvonar crkve Notre-Dame. Naravno da je u opisu apartmana pisalo obratite pažnju na stepenice, ali naš hrvatski um je zaključio: "Vidi ove budale koliko se bave stepenicama." Epilog našeg dolaska zvuči otprilike ovako. Vlasnik apartmana u sebi proklinje dan kada je odlučio reći : „Mogu vam ja odnijeti prtljagu!“. Svaki kovčeg 20kilograma, 40 stepenica, 10 milimetara prolaza i tako četiri puta. Dajte čovjeku olimpijsku medalju kada ga vidite.
Španjolska kuhinja jednostavno nema mane. Ona te mami i izaziva. Opet ja krećem s istim forama na put, neću jest kruh i tjesteninu, neću konzumirat ništa osim vode i tako te moje loše priče za malu djecu. Uglavnom, riječ sam vjerojatno pregazila još na prvoj benzinskoj postaji prije granice tako da znate s kim imate posla. Čudi me da nas prilikom boravka tamo nisu pitali jeste li sigurne da to sve možete pojesti. Naši najnoviji najbolji prijatelji zvali su se Paella i Tapas i kada ih upoznate, zaljubit ćete se na prvi zalogaj.
S obzirom na to da Španjolci kasno jedu baš kao i Talijani, nigdje vam se ne žuri. U klubove kao što je npr. Sutton ne ide nitko normalan prije 2 ujutro. Ako želite neki bolji sadržaj uz dobar zalogaj, posjetite Gatsby, no ako vam srce mašta najbolji koktel onda morate ići u Paradiso smješten u El Bornu.
Bolje pitanje je što ne? Žao mi je da nisam rođena u vrijeme Antonia Gaudija da upoznam tog fenomenalnog čovjeka koji osim što je dobar arhitekt, očito je i vrlo dobar menadžer kad je čitav grad uspio uvjeriti da sve planove povjere njemu. Od Park Guella preko Casa Mille pa sve do Sagrada Familie. U svemu je tome sudjelovao barba Gaudi i njegov potpis je i više nego vidljiv. Što god vam padne na pamet dodatno razgledavati, rezervirajte online. Kako ulaznicu u Sagradu Familiu ( crkvu koju godišnje posjeti preko tri milijuna ljudi i koja se gradi već više od 100 godina ) koja iznosi 120 kuna ili Casu Milu 165kuna. Najpoznatija plaža, La Barceloneta – nije baš neko mjesto koje bi preporučila jer jednostavno ima previše ljudi i previše svega, ali tko voli – nek izvoli!
