Irena Milina danas je jedna od najpopularnijih zagrebačkih piercerica, a ovo je njezina priča

Iza nje je više od deset godina rada u jednom od najpopularnijih tattoo i piercing studija u Zagrebu. Vlasnica Octopus studija, Irena Milina ljubav prema body modificationu otkrila je još tijekom srednje škole, a upravo ovu strast prenijela je na svoje kolege i sve one koji ih se odluče posjetiti.

“U principu je danas teže naći osobu koja nema tetovažu ili piercing”, kaže jer ukrašavanje tijela više nije rezervirano samo za pripadnike alternativne scene. Iako kad govorimo o body modifikacijama najčešće spominjemo piercinge ili tetovaže, u modifikacije tijela spadaju, primjerice, implanti koji se ugrađuju pod kožu, proširivanje ušne resice pa sve do tongue splittinga ili postupka kojim se jezik prepolovi da bi se dobio tzv. zmijski jezik.

Ovaj posao sve je samo ne uobičajen. Da se u njemu u Hrvatskoj izazovno usavršiti, objašnjava nam Irena. Ne postoje kvalitetne škole i tečajevi za tetoviranje/piercanje: “Dosta je ustvari teško dobiti posao u ovoj industriji i u svijetu i kod nas jer za piercanje i tetoviranje ne postoje škole, jedini način da krenete učiti i kvalitetno se time baviti je da vas netko uzme na praksu tj. da si nađete mentora”. Zato je godinama bila na obuci u jednom zagrebačkom piercing i tattoo studiju, ali ubrzo odlučuje uzeti stvari u svoje ruke. Još 2011. otvara vlastiti salon, a četiri godine kasnije zapošljava prvog piercera Domagoja: "2016. smo dodali tetoviranje. Kroz sve te godine su se izmijenjivale različite suradnje. U sklopu salona je bio i fetiš shop pa smo imali i frizerski salon. Sad nas je sve skupa trinaest”.

Bušenje ušiju isključivo u piercing studiju

A kad govorimo o bušenju ušiju, još uvijek je popularna metoda odlaska kod zlatara i bušenja pištoljem. Baš zato Irena upozorava što takva praksa donosi i zašto je pogrešan izbor: “I dalje je dosta popularno bušenje ušiju jako maloj djeci tj. bebama. S obzirom na to da u Hrvatskoj, tako i u svijetu ne postoji zakonska regulativa po tom pitanju koliko dijete može biti malo da bi se moglo piercati.

Najčešća praksa je baka ili kuma kupe za krštenje naušnice i sad se pod hitno bebi trebaju bušiti uši, a navršila je dva mjeseca. Kod nas je najniža dobna granica za piercanje 12 godina uz prisutstvo jednog od roditelja”, objašnjava i poručuje da u slučaju piercinga ušiju kod osoba koje nisu profesionalni pierceri, nerijetko dolazi i do upala jer ipak je riječ o rani na tijelu.

"Svejedno ju treba održavati, brinuti se za to na adekvatan način kako ne bi došlo do infekcije. Djeca dok su mala jednostavno im se ne može to objasniti. Uvijek će dijete to primiti s rukicama koje nisu taj čas oprane, može se na taj način prenijeti bakteriju ili infekciju. Može doći do stvarno velikih problema s urastanjem nakita. Tu dobnu granicu ne mislimo spuštati”.

“U Americi postoje profesionalne udruge piercera koje se zalažu  da se pištolj stavi u ilegalu jer u principu je to aparat koji je namijenjen označavanju stoke, s time se stavlja tag stoci na uši i onda je netko tijekom povijesti odlučio da bi se s tim moglo piercati”, pojašnjava Irena u čijem studiju su najpopularniji upravo piercinzi ušiju - resice, hrskavice, tragusa, concha... a prije ljeta raste i potražnja za piercingom pupka. "Imamo range nakita gdje svatko može naći nešto za sebe i piercing je postao nešto uobičajeno i svakodnevno, ne nešto što je dio samo alternativne zajednice", kaže.

U deset godina postojanja salona promijenila se i alternativna scena u Zagrebu. Sve više osoba nosi tetovaže i piercinge, a "krivih pogleda" ili dobacivanja kakvih je možda nekad bilo, sada gotovo da i nema. Ali što je ono što daje čar zanimanju piercera?

"Ta sreća koju ljudi pokažu nakon piercanja ili tetoviranja, puno znači nama koji se time bavimo”, smatra Irena koja ima i savjet za sve buduće žene poduzetnice: "Živce na tregere i samo hrabro naprijed ako imate svoj drive, san probajte ga ostvariti. Ako ne ide ovdje, možda će ići vani, ali uglavnom treba jako puno živaca za borbu s birokracijom. Ali može se, samo treba biti uporan”.

Cijelu priču pogledajte u videu.